Pokretanje kao i vođenje vlastite firme je težak posao, a sve one noći provedene u uredu pokazuju kako ste uporni i ozbiljni u svom poslovanja, zar ne? Radite pogrešno – navodi Inc. Prema nekolicini istraživanja, biti dosljedan u radu s preko 40 sati tjedno samo vas čini neproduktivnima i jako, jako umornima.
Prekovremeni rad je beskoristan i štetan?
Svaki dodatni sat preko 40 sati rada tjedno je beskoristan i jedva značajno produktivan. To je loša vijest za sve one koji obično ostavljaju najmanje 55 sati tjedno u uredu. Ako ste jedan od takvih okorjelih radnika prijeko je potrebno upoznati vas s informacijom kako je predugo radno vrijeme ili rad do kasnih večernjih sati (duži period) ne samo beskorisno već i zapravo štetno. Kao dokaze tomu služe mnoge studije i istraživanja koja su provela poduzeća, sveučilišta, industrijska udruženja kao i američka vojska. Ono što su te studije pokazale i više puta, je da radnik ima osam dobrih i produktivnih sati dnevno za rad, i da u prosjeku nećete dobiti puno više ni sa jednim dodatnim satom rada.
Prekovremeni rad nije uvijek loša ideja!
Istraživanja otkrivaju kako možete dobiti kratkoročne rezultate od rada 60 ili 70 sati tjedno. Takvo radno vrijeme je prihvatljivo neki kraći period, u situacijama kada trebate zadovoljiti kratkoročni rok proizvodnje, na primjer. Jer povećanje broja radnih sati jednoj skupini zaposlenika za 50 posto (s 40 na 60 radnih sati tjedno) neće rezultirati s 50 posto outputa duži period. Zapravo, taj postotak će biti bliži 25 posto. A s vremenom će i taj postotak opadati, kako zbog umora tako i iscrpljenosti.
Prekovremeni rad – potreba ili dokazivanje?
Otići doma na vrijeme je zapravo većini puno teže nego što se čini. Jer za mnoge tu postoji snažna korelacija između toga koliko su zauzeti i koliko se osjećaju važnima u svom poslu. Čudna je to psihologija kad bolje razmislimo – navodimo kako živimo u natjecateljskom društvu, kako je to teško, žalimo se o napornom radnom vremenu i neispavanošću, a sve to kako bi pokazali i dokazali kako smo posvećeni svom poslu kao i obitelji. Stoga možemo zaključiti kako se često izrazom ili stvarnim prekovremenim radom samo dokazujemo drugima i pri tom ne rješavamo nikakav posao.
