Tremu imaju svi, glumci uoči predstave, pjevači prije koncerta, profesori prije predavanja pa i političari uoči javnih nastupa. Takvoga straha teško se i gotovo nemoguće osloboditi u potpunosti, ali se može ublažiti tako da nastup pred drugim ljudima neće biti zapreka.
Javlja se strah kako će drugi uočiti nešto što ne želimo da se zna o nama. No, u većini slučajeva taj osjećaj nije realan, nastupi nisu pitanje života i smrti – iako nam se tako uglavnom čini.
Kada se grlo suši i ruke znoje…
Neke osobe, također, imaju tremu i bez straha na svjesnoj razini. Naime, u njima se pojavljuje neka nepoznata unutarnja blokada. Suši im se grlo, osjećaju grč u trbušnim mišićima, snažno lupanje srca, znojenje, zaboravljaju i podrhtava im glas.
Govornik zna kako se njegov strah može primijetiti izvana što ga dodatno plaši. Odustati od nastupa samo zbog straha mogli bismo nazvati kukavičlukom. Kako to nitko ne želi biti, preostaje je suprotstavljanje strahu i tremi.
Tremu i strah najbolje ćemo ublažiti ako svjesno realno procijenimo što istupom pred drugim osobama možemo dobiti, a što izgubiti. Razmislite o svojim ciljevima u svezi s javnim nastupima i o tomu što može krenuti po zlu i što možete izgubiti, ako nešto ne bude onako kako ste zamislili.
Početnicima se pogreške opraštaju
Svatko može pogriješiti, niste savršeni i nemojte se truditi to sakriti. Sjetite se bilo koje javne osobe i potrudite li se, možete joj pronaći mane. Naravno, zašto biste tako nešto učinili kada je u središtu pozornosti upravo zbog vrlina koje je uspješno istakla.
Tajna uspjeha i jest u prihvaćanju činjenice da niste savršeni i kako to nikada nećete biti. Istodobno svjesni ste da možete ponuditi nešto dobro i novo. Strah i sram će biti veći ako govornik nije navikao na javne nastupe. Strah će se pojačavati što je publika brojnija, ako je govornik izdvojen i izložen pogledima kao na pozornici ili ako nije navikao na umjetna pomagala kao što su mikrofoni, kamere. Želite li smanjiti strah, privikavajte se na takve situacije.
Trema je izraženija i ako netko pridaje preveliku važnost svome nastupu. Početnici će uvijek biti lošiji. Ali, prema njima publika je obično dobrohotna, ne uzima za zlo ako i pogriješe.
