Po Općem poreznom zakonu (članak 33.):
1. Gospodarstvena cjelina jedno je ili više gospodarstvenih dobara.
2. Gospodarstveno dobro stvar je, pravo ili druga gospodarstvena korist koja se može samostalno procijeniti.
3. Više stvari, prava ili gospodarstvenih koristi procjenjuje se kao jedno gospodarstveno dobro ako to s obzirom na svrhu i njihovu gospodarstvenu povezanost odgovara uobičajenu shvaćanju.
Zakon o porezu na dodanu vrijednost nije definirao gospodarsku cjelinu, ali u članku 8. st. 8. zakona definirana porezna osnovica: „Ako se neka gospodarska cjelina ili pogon u cijelosti prenese, tada je osnovica pojedinačna naknada za svaki preneseni predmet s tim da zbroj svih tih pojedinačnih naknada čini ukupnu naknadu za tu gospodarsku cjelinu ili pogon umanjenu za vrijednost nekretnina koje se oporezuju po posebnom propisu.
Preuzeti se dugovi ne odbijaju od osnovice. Ako obračunani porez na dodanu vrijednost pri stjecanju gospodarske cjeline ili pogona stjecatelj u cijelosti može odbiti kao pretporez, tada se ne plaća porez na dodanu vrijednost, a taj se prijenos smatra neoporezivim.”
Porezni aspekt
U poreznom smislu gospodarsku cjelinu najbolje opisuje Mišljenje Ministarstva financija od 24. studenog 2003. godine:
„Iz odredbe čl. 8. st. 8. Zakona, čl. 55. st. 2. Pravilnika i čl. 33. Općeg poreznog zakona proizlazi da pojam gospodarske cjeline u poreznom smislu obuhvaća prijenos gospodarske cjeline i u računovodstvenom odnosno bilančnom smislu tako da dio gospodarske cjeline čini ukupnost stvari, prava i obveza što se odnose na tu gospodarsku cjelinu ili pogon s obzirom na svrhu i gospodarstvenu povezanost radi obavljanja dosadašnje djelatnosti.
O prijenosu gospodarske cjeline u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost radi se kada se prenosi gospodarska cjelina ili pogon koji može nastaviti samostalno obavljati dotadašnju djelatnost, ali pritom je bitno da se kao sastavni dio gospodarske cjeline prenesu stvari, prava (potraživanja) i obveze koje se odnose na gospodarsku cjelinu.”
