Smatramo li da se vozačko umijeće povećava samo prijeđenim kilometrima? Ili se iza toga krije mnogo toga što ne znamo ili čak ne želimo priznati da ne znamo?
U tvrtkama je npr. poslodavac nabavom novog osnovnog sredstva za rad – teretnog cestovnog motornog vozila i priključnog vozila – te zapošljavanjem vozača prema dosadašnjoj praksi zadovoljio (i više nego što je možda bilo potrebno) osnovne preduvjete da njegovi zaposlenici, tj. vozači normalno rade. Da mogu kvalitetno, produktivno i profitabilno poslovati, biti konkurentni na tržištu, uz dobru zaradu i imidž tvrtke. No je li baš tako?
Ako i jest, zašto ne bi bilo još bolje? O kvaliteti i tehničkoj razini najnovijih gospodarskih vozila ne treba previše govoriti, ali zanemaren je drugi, vrlo važan čimbenik, a to je vozač.
Profesionalci na edukaciji
Sve tvrtke koje su učinile i dopunski korak radi prihvaćanja i implementiranja dopunskih programa edukacija za vozače u proizvodnim procesima i profesionalnom djelovanju napravile su velik iskorak ne samo u socijalnom pogledu nego su ostvarile i značajne uštede (na smanjenju fluktuacije radnika, gorivu, direktnim i indirektnim troškovima vezanim uz nesreće, troškovima rezervnih dijelova, pneumatika, danima bolovanja, smanjenju prekovremenoga rada, povećanju ugleda i poboljšanju imidža tvrtke).
Usredotočimo li se na današnju poziciju vozača profesionalca, doći ćemo do vrlo važnih podataka koji pozivaju na nužno djelovanje.
Rukovodstva unutar tvrtki zasigurno i u najvećem broju slučajeva djeluju tako da svojim vozačima osiguraju primjerene uvjete za svakodnevno obavljanje radnih zadataka. Ipak, svjedoci smo nemilosrdne tržišne utakmice, rastuće konkurencije uz smanjenje potreba za prijevoznim uslugama, potrebe za sve bržim donošenjem odluka, sve strožih zakonskih odredbi i ograničenja, a time i sve viših represivnih mjera – kazni, učestalijih kontrola, sofisticiranijega nadzora itd.
Vozači ne smiju biti prepušteni sami sebi
Iz iskustva znamo da poslodavac svog uposlenika vozača vrlo dobro poznaje kao čovjeka, ali tek će mu specijalizirani edukativni trening vožnje s timom profesionalaca omogućiti da ga bolje i kvalitetnije upozna i kao vozača profesionalca. Dosadašnja iskustva VDC Centrova instruktorskog tima u radu s vozačima profesionalcima govore da su vozači u velikoj mjeri prepušteni samima sebi, svojoj dovitljivosti, iskustvu i umijeću te na kraju mentalnoj i psihofizičkoj spremi.
A što je s direktnim rukovoditeljima, voditeljima voznih parkova, voditeljima tehničkih službi? Kako im omogućiti da što bolje upoznaju kadar koji im je na raspolaganju, kako im omogućiti što adekvatniji odabir novih kadrova?
Na navedena pitanja, ali i na mnoga koja nisu postavljena odgovore i objašnjenja možete pronaći u specijaliziranim programima dopunske edukacije za vozače profesionalce.
Ciljevi takvih programa višestruki su. Oni su prije svega okrenuti tvrtkama, tj. vlasnicima tvrtki koje u poslovanju i djelokrugu zapošljavaju djelatnike na radne zadatke vozača teretnog vozila, ali i individualcima, vozačima koji zbog neznanja ili prevelike samouvjerenosti žele testirati same sebe i doznati granice svojih sposobnosti.
