Biti političar najunosnije je zanimanje u Bosni i Hercegovini, ako je suditi prema posljednjem u nizu istraživanja imovinskih kartica čelnika političkih stranaka u BiH, koje su uradili novinari Federalne televizije. DW piše kako se imovina Milorada Dodika (SNSD) navodno procjenjuje na oko četiri milijuna maraka. Još bogatiji je Dragan Čović (HDZ BiH), čiji se imetak u navedenom istraživanju procjenjuje na preko 6,5 milijuna maraka. Bogatstvo tajkuna i novopečenog političara Fahrudina Radončića (SBB BiH) se mjeri u stotinama milijuna maraka, a vrijednost imovine Zlatka Lagumdžije je oko milijun maraka.
Norbert Mappes-Niediek, autor knjige „Balkanska mafija“ i nekadašnji savjetnik specijalnog veleposlanika UN-a za bivšu Jugoslaviju Yasushija Akashija, na pitanje što bi se dogodilo na Zapadu u slučaju sumnjivog porijekla imovine, je odgovorio da bi najprije “političari bili pod takvim pritiskom da bi morali izaći u javnost i odgovoriti na optužbe. Pri tome, na Zapadu ne postoji obaveza da se imetak i njegovo porijeklo objavi.
Glavni problem – sporo i neefikasno sudstvo
“Neefikasno sudstvo je glavna smetnja u borbi protiv korupcije u BiH”, smatra Mappes-Niediek. Bosanskohercegovačko pravosuđe pokrenulo je nekoliko postupaka protiv pojedinih političara. Za mito i korupciju bio je optužen Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Protiv Milorada Dodika se već godinama najavljuje podizanje optužnice, ali se to još nije dogodilo.
Zbog čega sudstvo nije u stanju pokrenuti proces protiv sumnjivih političara pojašnjava Srđan Blagovčanin, predsjednik Transparency Internationala za BiH: „Prvi i osnovni problem sudstva BiH je to što je pod dominantnom političkom kontrolom. Drugi je nekompetentnost ljudi koji tamo sjede, nepostojanje specijaliziranih istražnih ekipa, nedovoljna suradnja između agencija za provođenje zakona i pravosudnih institucija. Ipak, glavni problem je politička kontrola, što proizilazi iz činjenice da se pravosuđe financira iz 14 različitih razina i 14 budžeta. To znači da svaki županijski ministar financija ima kontrolu nad pravosuđem.”
Jedino rješenje je pritisak iz Bruxellesa
S obzirom da nema posljedica i da se ne pokreću sudski procesi, u BiH se stvara slika o općoj korupcijskoj kulturi, gdje nitko ne zna što je istina, a što laž.
Ono što može promijeniti stanje u zemlji je snažan pritisak iz Bruxellesa, ističe Blagovčanin.
„Vidjeli smo na primjeru Hrvatske da taj snažan i fokusiran pritisak na vlade i političare u zemlji može dovesti do iskoraka u borbi protiv korupcije. Ja jedinu nadu za BiH u kratkoročnom i srednjeročnom razdoblju vidim u pritisku Bruxellesa na vlasti u zemlji da se konačno uhvate u borbu s korupcijom“.
