U trećem kvartalu 2013. godine prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosila je 5.406 kuna što je gotovo identično kao i u prošlom kvartalu kada je prosječna plaća iznosila 5.403 kuna. Međutim, pribrojimo li neto plaći bonuse i božićnice tada se visina prosječne plaće penje na 5.462 kune.
Osim kategorije top managementa, koji ima 123% višu plaću u odnosu na prosjek, najplaćenija zanimanja su ona iz područja tehnologije i razvoja (+75%) i telekomunikacija (+46%). Najmanje prosječne plaće i dalje imaju radnici u pomoćnim zanimanjima (-39%), te tekstilnoj i kožnoj industriji (-34%).
Razlika u visini plaća muškaraca i žena stala je na 8%
U posljednja tri mjeseca muškarci su imali u prosjeku 8% višu plaću od žena, što je ista razlika kao i u prethodna tri mjeseca.
Stupanj obrazovanja i dalje uvelike utječe na visinu plaće. Osobe sa završenim fakultetom imaju 49% višu plaću u odnosu na osobe sa srednjoškolskim obrazovanjem. Završeni magisterij ili doktorat povećavaju plaću u prosjeku za čak 98% u odnosu na srednju stručnu spremu.
U odnosu na prosječnu plaću u istraživanju, ispitanici sa srednjom stručnom spremom imaju prosječno 18% nižu plaću, dok ispitanici s visokom stručnom spremom imaju 22% višu plaću od prosjeka.
Najvišu plaću imaju ispitanici s poslijediplomskim obrazovanjem, čak 62% višu od prosjeka.
Najbolje plaćaju privatne tvrtke u stranom vlasništvu
Visina plaća ovisi i o vlasničkoj strukturi tvrtke, stoga su plaće u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu veće za 15% od prosjeka. Slijede ih plaće u tvrtkama u državnom vlasništvu koje su 6% više od prosjeka.
Najniže plaće imaju privatne tvrtke u pretežno domaćem vlasništvu – 5.015 kuna ili 7% niže od prosjeka, a tek nešto bolje ‘prolaze’ zaposleni u javnoj i lokalnoj samoupravi s plaćama 3% nižim od prosjeka. I dalje najviše zarađuju zaposleni u velikim tvrtkama (+8%), dok su u tvrtkama s manje od 10 zaposlenih plaće 13% ispod prosjeka.
Na početku karijere, dok još nemaju iskustva, ispitanici imaju 15% manju plaću od prosjeka. S godinom do dvije iskustva ispitanici u prosjeku imaju 7% nižu plaću. S tri do pet godina iskustva plaća je 6% viša od prosjeka, a sa šest do deset godina plaća je 7% viša od prosječne.
Najniže prosječne plaće imaju Slavonci
Gledano prema županijama, najniže plaće u trećem kvartalu 2013. zabilježene su u Međimurskoj i Požeško-slavonskoj županiji, čak 20%, odnosno 18% ispod prosjeka. Sukladno očekivanjima, najviše plaće zabilježene su u Gradu Zagrebu (+12%). Slijede Dubrovačko-neretvanska te Zagrebačka županija gdje su plaće oko prosjeka.
ANALIZA PLAĆE: Prodajni predstavnik
U kojoj mjeri posao prodajnog predstavnika može ispunjavati financijska očekivanja, otkriva detaljnija analiza servisa MojaPlaća.
U zadnja tri mjeseca prodajni predstavnici imali su u prosjeku 5.205 kuna neto plaću. Kada tome pribrojimo bonuse, koje ova vrsta radnog mjesta često podrazumijeva, dolazimo do 15%-tnog povećanja, odnosno ukupne prosječne neto plaće od 6.000 kuna.
Gotovo da i nema razlike u visini prosječne plaće muškaraca i žena za prodajnog predstavnika, dapače, muškarci imaju 0,8% nižu plaću nego žene. Međutim, plaće muškaraca mogu ‘narasti’ do 9.000 kuna, dok plaće žena do 8.000 kuna.
Ovisno o tipu vlasništva, plaće prodajnih predstavnika u privatnim tvrtkama u pretežno stranom vlasništvu u prosjeku su 5% više nego prosječne plaće u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu.
Obzirom na godine radnog iskustva najvišu plaću imaju prodajni predstavnici sa šest do deset godina radnog iskustva, i to 24% višu nego na početku karijere.
Obzirom na stručnu spremu, najvišu plaću imaju prodajni predstavnici s visokom stručnom spremom – 15% višu plaću od svojih kolega sa srednjom stručnom spremom. Nema većih razlika u prosječnoj plaći prodajnih predstavnika s višom i srednjom stručnom spremom.
Beneficije su česte u ovom zanimanju budući da tek 13% prodajnih predstavnika nema nikakvih dodatnih beneficija.
Od prodajnih predstavnika koji imaju beneficije njih najviše – 72% ima mobilni telefon za osobnu upotrebu. Naknadu za putne troškove prima 46% ispitanika, a 34% ima automobil za osobnu upotrebu. Najmanje ispitanika, 1% od onih koji imaju beneficije imaju pokrivene troškove kulturnih i sportskih aktivnosti te dodatne dane godišnjeg odmora.
