Dok Milorad Pupovac poručuje da je žrtva kampanje koja se protiv njega vodi, i pri tome zamjera predsjedniku suradnju s nelegitimnim predstavnicima Srba u Hrvatskoj, Ivo Josipović kaže da mu je cilj bio rasvijetliti način na koji se financira Srpsko narodno vijeće (SNV) koje vodi Pupovac i čije je glasilo vrlo kritično prema predsjedniku. Obojica tvrde da su spremni završiti priču, no hrvatski mediji i dalje propitkuju je li sukob zaista bio pokušaj utjecanja na medije, rasvjetljavanje sukoba interesa, izazivanje demokratskih promjena u srpskoj zajednici ili posredni sukob predsjednika s premijerom Zoranom Milanovićem koji je stao u Pupovčevu zaštitu.
Analizirajući slijed plasiranih informacija putem javne televizije, stručnjak za politički marketing Anđelko Milardović u svemu vidi „interakcijski pritisak međunarodne zajednice“ zbog kojega se inducirao konflikt kako bi se pronašao posrednik između Zagreba i Beograda. Naime, Pupovac to više ne može biti, budući da ga, kao i predsjednika Josipovića, od aktualnog predsjednika Srbije Tomislava Nikolića razlikuju svjetonazori i odlični odnosi s bivšim predsjednikom Tadićem. „Međunarodnoj zajednici je u interesu obnova dijaloga zbog stabilnosti Hrvatske i zapadnog Balkana. Tim više što je Hrvatska predvoditeljica ulaska u EU“, kaže za Deutsche Welle i objašnjava da, osim EU-a, pod zajednicom podrazumijeva i Rusiju te Sjedinjene Države. „Nemojte zaboraviti da je Nikolić prvo posjetio Moskvu.“
Milardović podsjeća i da je u vrijeme nedjeljnog gostovanja Pupovca u programu javne televizije HRT-a Nikolić naprosto „vabio“ Josipovića da krenu u dijalog. „Josipović bi, učini li prvi korak, doživio veliku osudu javnosti. Postao bi praktički politički mrtvac i zbog toga mora paziti da ne uleti u ‘Nikolićevu navlakušu’. Uvjet za odlazak u Beograd bi morala biti isprika glede Vukovara, Srebrenice, Crne Gore…“
Pupovac vrlo vješto uspostavio čvrstu poziciju u hrvatskoj političkoj areni
Milardoviću je posebno interesantan dio polemike u kojoj se Pupovca naziva preprekom pomirenja Srba i Hrvata. Kaže, obzirom na njegove trenutne funkcije, predsjednik SNV-a ne može biti preprekom, osim ako se pod tim pojmom ne misli da on ne može biti most u dijalogu Hrvatske i Srbije. „Poanta sukoba je da se Pupovac demokratskim diskursom putem predsjednikovog pisma demontira i da se krene u potragu za novim tipom Svetozara Pribičevića.“
Riječ je o političkom marketingu, uvjeren je naš sugovornik, i zato Pupovac može tvrditi da je žrtva kampanje. „No, nemojmo biti naivni. Pupovac zna isto što i mi. Ne treba ga podcjenjivati. On je sveučilišni profesor koji suvereno vlada simboličkom stvarnošću. Istovremeno je pragmatik u politici i zna da će se za 15 dana govoriti od drugim temama“, tvrdi Milardović i u taj kontekst stavlja i Pupovčevu izjavu da Josipović skreće prema desnoj političkoj opciji. „Zna on jako dobro da će prije na sjevernom polu izrasti kivi, no što bi predsjednik skrenuo desno“, kaže Milardović.
Politički analitičar Davor Gjenero tvrdi da je teza o pritisku međunarodne zajednice, kao i ona o sukobu s premijerom ili pak pokušaju utjecanja na medije, u domeni teorija urote te za DW nudi sasvim drugačije viđenje pozadine. „Problem je nastao zato jer je Josipović pokušao i uspio reinterpretirati način na koji se u Hrvatskoj proslavlja godišnjica operacije “Oluja” i Dan pobjede. Nije mu odgovarala matrica koja je važila sve ove godine prema kojoj se slaveći “Oluju” proslavlja velika politička mudrost autoritarnog prvog predsjednika Tuđmana“, kaže Gjenero te tvrdi da se do ove godine obilježavala brza i uspješna akcija koja je dovela do završetka rata u Hrvatskoj, ali i do promjene etničke karte što se prešutno smatralo Tuđmanovim političkim uspjehom.
Josipoviću, kaže, ne odgovara ni srpska interpretacija “Oluje” prema kojoj se radi o isključivo etničkom čišćenju pa je pokušao upozoriti javnost na temeljnu istinu da je “Oluja” bila legitimna vojna operacija koja je za posljedicu imala i teške zločine nad civilima pretežno srpske nacionalnosti.
