Povežite se s nama

Hi, what are you looking for?

Profitiraj.hr

Izdvojeno

Rast? A gdje je tu industrija?

Ukupno gledajući, u posljednjih 25 godina u Hrvatsku je uloženo oko 34 milijardu eura, što je ako se gleda iznos prema broju stanovnika, solidno. No, struktura ulaganja je izuzetno nepovoljna.

Prije nekoliko dana je objavljena vijest o rastu BDP-a Hrvatske od 3,9 posto. To je stvarno jako lijepa vijest… Ali… Da, ali i zahtjeva ipak dublju analizu, od ove samo površne informacije. Lijepo je vidjeti brojke o rastu gospodarstva koje napokon garantiraju da se skupo uzeti krediti u prošlosti, mogu početi i vraćati.

No, svatko tko želi vidjeti zbog čega postoji taj “ali”, a nije to zato što je pesimist ili zato što ima potrebu da se i dobri rezultati kritiziraju i da se skupljaju jeftini populistički bodovi od bilo čije i za bilo koju stranu, da ne kažem stranku, nego samo zbog činjenice da voli svoju zemlju i želi bolji život za sve nas, ozbiljno će se zamisliti nad tim brojkama.

Ponavljanje prošlosti, ali i pogrešaka

Već sama činjenica da samo nekoliko većih infrastrukturnih projekata može tako brzo i značajno ubrzati rast BDP-a, govori da nešto nije u redu s temeljnom strukturom BDP-a. To smo već viđali u prošlosti, kada je rast bio potaknut sličnim infrastrukturnim projektima, primjerice gradnjom autocesta, ali na kredit, dok se to danas samo dijelom događa, pa se dio gradi na kredit, a dio ipak novcem Europske unije (no to je i naš novac koji ionako uplaćujemo u europski proračun).

I to je sigurno poboljšanje, ali i tu postoji ali… No, o tome ćemo kasnije. Ovdje ne kritiziram dobre podatke, nego želim ponoviti i naglasiti ono što govorim već više od dva desetljeća. Ne može se rast gospodarstva, posebno dugoročno održiv, a koji je danas zasnovan većim dijelom na potrošnji, zaduživanju i investicijama u infrastrukturu, ostvariti bez nove proizvodnje, novih radnih mjesta, nove industrije više dodane vrijednosti i posebno nove industrijske niše, koja odgovara malim zemljama poput Hrvatske, biti dobar i slaviti ga kao veliki uspjeh.

Možemo svakako biti zadovoljni statistikom, ali obvezno se treba zamisliti i dok je još povoljno vrijeme konjunkture u svijetu, napokon početi s nužnim i dubinskim reformama gospodarstva.

Krhki rast temeljen na potrošnji i građevini

Moram vas podsjetiti da upravo zbog rasta temeljenog na potrošnji, kreditima, uslugama, građevini i općenito takvoj strukturi gospodarstva, Hrvatska je bila jedna od najteže pogođenih zemalja i trebalo joj je dvostruko duže od velike većine EU zemalja da izađe iz recesije. Još i nismo dostigli BDP od prije krize 2008.

Sada, BDP raste isključivo od jednokratnih stavki, poput gradnje cesta i ostalog građevinskog sektora, dok industrijska proizvodnja raste ispod razine rasta BDP-a.

Naime, u veljači je Hrvatska zabilježila gotovo najveći pad industrijske proizvodnje u EU, a stagnirala je na godišnjoj razini, dok je proizvodnju u ožujku potaknuo tek rast proizvodnje energije i to za golemih 37 posto. Uz tu činjenicu, koja bi bez tako velikog rasta pokazala realniju sliku stanja u industriji, pravu sliku pokazuje zaposlenost u industriji. Poražavajuća je činjenica da uz najveći rast BDP-a u posljednjih 12 godina, zaposlenost u industriji na godišnjoj razini pada po stopi od čak 2 posto (u veljači).

Poraznu sliku stanja u industriji donosi nam i podatak da se rast zaposlenosti događa samo u pomoćnim uslužnim djelatnostima, u rudarstvu te u proizvodnji pića, kao i u proizvodnji duhanskih proizvoda, za gotovo 9 posto godišnje te u proizvodnji ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda, za četiri posto. Također, iako je naizgled sjajan podatak da je došlo do rasta proizvodnosti rada, to dolazi uglavnom zbog pada zaposlenih u industriji.

Potrebne su reforme, a ne slavlje

Da stanje u gospodarstvu nije za paljenje vatrometa i slavlje, unatoč, za Hrvatsku visokom, pa i tek kvartalnom rastu gospodarstva, govore odmjerene izjave (čak bi se usudio reći i izuzetno suzdržane) ministra financija, koji zna kakvo je stvarno stanje domaćeg gospodarstva. A ono se može pravilno sagledati ako se akceptiraju sve (a prije u tekstu su pobrojane samo neke) važne činjenice i ako se nakon toga shvati kolika je nužnost za provođenje strukturnih reformi.

Nakon toga, mora se ostvarivanjem povoljnih uvjeta U Hrvatskoj potaknuti razvoj poduzetništva koje će se okrenuti stvaranju dugoročno održivog rasta gospodarstva kroz industrijske djelatnosti više dodane vrijednosti. Kroz to se mora i odrediti smjer investicija kakve želimo u budućnosti i da to bude upravo u takve sektore… To naravno nije lako, ali da bi se to ostvarilo i stvorio dugoročno održiv i pravilno usmjeren gospodarski razvoj, nužno je sada (a zapravo je to bilo potrebno i prije 20 godina) odrediti smjer, a ne čekati da se to dogodi samo od sebe. Ili još gore da u takvom stanju Hrvatska dočeka prestanak rasta gospodarstva u svijetu, moguću recesiju ili završetak financiranje infrastrukture, što dobrim dijelom dolazi iz europskog novca.

Nepovoljna struktura ulaganja

Ukupno gledajući, u posljednjih 25 godina u Hrvatsku je uloženo oko 34 milijardu eura, što je ako se gleda iznos prema broju stanovnika, solidno. No, struktura ulaganja je izuzetno nepovoljna. Velika većina dosadašnjih ulaganja bilo je u financijski sektor i kupnju tvrtki koje su bile odlično razvijene ili su imale specifična tržišta. Tako je uglavnom izostao taj prijenos specifičnih znanja i tehnologija, koja su trebala doći kvalitetnim ulaganjima, jer Hrvatska uglavnom nije usmjeravala i privlačila ulaganja u područja i djelatnosti gdje bi podigla konkurentnost gospodarstva.

U ovom tisućljeću čak više od 70 % izravnih stranih investicija bilo je u djelatnostima koje nisu izvozno orijentirane, pa nije moglo ni doći do većeg rasta konkurentnosti, zaposlenosti i izvoza. To nas danas dovodi do situacije da je Hrvatska posljednjih 25 godina fokusirana na uvoz i trgovinu, da je zanemarila izvoz i industriju, a dio preostale tradicionalne industrije koji je preživio i takvo ponašanje države, muči se opstati u takvim uvjetima. Istodobno, strani ulagači su ulagali upravo u to što je bio fokus države i tek manjim dijelom u industriju, pa zbog svega i dolazi do promjene i takve strukture gospodarstva i rasta kakav imamo već duže vrijeme.

Loše upravljanje resursima i kompetencijama

Konkretno, teško da možemo sada biti zadovoljni kako Hrvatska upravlja svim svojim resursima i kompetencijama, a kako bi se omogućio i olakšao dugoročan održivi rast gospodarstva i stvaranje nove vrijednosti. Glavne hrvatske slabosti poznate su već dva i pol desetljeća; loše poslovno okruženje, slaba otpornost na krizu, neprilagodljive politike vlade, loš pravni i regulativni okvir, visoka cijena kapitala te porezi i doprinosi, niska zaposlenost, nezaposlenost mladih, starenje stanovništva kao i nedovoljna diversifikacija gospodarstva, a posljednjih godina i iseljavanje radno sposobnih, stručnih i obrazovanih radnika.

Ključno odabiranje smjera razvoja

Kada govorimo o investicijama, naravno da su sve investicije dobrodošle, ali poticanje onih u industriju i posebno visoko prihodovnu, usko specijalizirane, sektorske industrije, je ključno. Pokušat ću to objasniti na jednostavnom primjeru. Ako je glavni razlog za neko inozemno ulaganje – nizak trošak proizvodnje, kao na primjer ulaganje u doradne poslove u tekstilnoj industriji – zaposlit će se veliki broj radnika s niskim plaćama, a u zemlju se neće prenijeti ni napredna tehnologija ni znanje koje će rezultirati proizvodima više dodane vrijednosti.

Ako se pokažemo kao zemlja koja može ponuditi specifične vještine i znanja i nešto što ne može ponuditi puno zemalja u svijetu, tada je i gotovo sigurno da će ulaganja biti u smjeru izrazito sofisticiranih proizvoda, najnovije tehnologije sa složenom proizvodnom opremom i krajnjim ciljem – proizvod iznimne dodane, visoke vrijednosti. To je inače pravi put i može biti zamašnjak i za sve ostale tvrtke koje djeluju koje kao kooperanti, ali i institute, fakultete te istraživačke centre koji također unapređuju svoje poslovanje i sve ide u smjeru tehnološkog i razvoja radnika. Naravno da to uz veću zaposlivost, povećava i produktivnost i to od one veće produktivnosti resursa i rada, do ukupne produktivnosti.

Najgore je sjediti skrštenih ruku

Trenutačno stanje u Hrvatskoj, koje traje već godinama, je prema principu – ulažemo u infrastrukturu, industriju, turizam trgovinu, ali i većinu ostalih sektora – ako netko nešto ponudi – dobro je došlo, a ako ne, ne možemo tu ništa jer nema interesa. Interesa i novca ima na pretek, ali kao i žestoke konkurenciju u cijelom svijetu, pa zato je potrebno biti drugačiji, kreativan i prodoran.

No, osim načelno, Hrvatska nema jasnu viziju kakvo gospodarstvo želi, a najgore je što ne zna kako i gdje želi s njim stići….

A sad vas za kraj moram zagnjaviti s još malo zabavne statistike, koja će staviti točku na i…

Javna potrošnja ostvarila je rast veći od 3 posto, što je rezultiralo ukupnim doprinosom domaće potražnje rastu od 6 postotnih bodova. Unatoč solidnom rastu izvoza, zbog rasta uvoza, posebno usluga, od gotovo 8 posto, raste deficit u robnoj razmjeni. Potrošnja, posebno osobna će nastaviti rasti, pa ćemo i dalje trošiti znatno više od toga što stvaramo (moramo biti sretni što to nije više u tolikoj mjeri nego prije krize), a sve zahvaljujući kreditnom rastu. U takvom stanju, ponovno bez nužno provedenih reformi, koje se sigurno neće dogoditi pred predsjedničke, parlamentarne i lokalne izbore i bez pravog korištenja blagodati svjetske konjunkture i jeftinog kapitala da ojačamo gospodarstvo, figurativno, mi nećemo činiti gotovo ništa.

Privući ćemo stolac, gledati u nebo, nadati se lijepom vremenu zbog turizma i poljoprivrede, te se nadati da će potrajati razdoblje stabilnog rasta gospodarstva u svijetu, jer bi nas nova svjetska kriza pokosila možda još i više nego posljednja. Ali nadam se da sam u krivu i želim biti optimista, kakav i jesam i po prirodi, pa se nadam da će oni koji vode gospodarsku politiku možda uskoro shvatiti da se tako više ne može i to prije nego se dogode sve te, ali i neke druge negativne pojave.

Autor: Tomislav Cerovec

Pročitajte još:

Izdvojeno

U organizaciji Udruženja stranih ulagača i Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj danas je održana međunarodna konferencija "Ulaganje u ljudski kapital za gospodarski rast".

Ekonomija

Decentralizacija, kao preduvjet za gospodarski oporavak i rast, jedna je od ključnih tema u posljednje vrijeme. Dok se ta pitanja nastoje svesti na raspravu...

Novosti

Gospodarski rast u Europskoj uniji ove godine ima koristi od povoljnih utjecaja na gospodarstvo. Prema proljetnoj gospodarskoj prognozi za 2015. Europske komisije ti kratkoročni...

Ekonomija

Po prvi put od 2008. godine Hrvatska bi mogla zabilježiti gospodarski rast. Naime, u Hrvatskoj bi BDP u 2015. mogao porasti i to za...

Oglasi

Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.