U pregovorima s Europskom unijom, u poglavlju 27. Okoliš, Hrvatska se obvezala da će do 2015. uvesti selektivno prikupljanje otpada. Sukladno istim obvezama, već 2020. godine Hrvatska bi trebala prikupljati 50 posto razdijeljenog otpada, piše Novi list.
S obzirom na činjenicu da još uvijek ne postoji zakonska regulativa koja će sankcionirati domaćinstva koja u istu kantu bacaju papir, ostatke hrane, plastiku, staklo, stare lijekove ili baterije, gradska vlast nije ustrajala u tome da kod građana Rijeke i prstena probudi ekološku svijest. Primjer koji ide u prilog tezi da takva misija ipak nije nemoguća, nalazi se u najbližem riječkom susjedstvu – na otoku Krku. Naime, tamošnje komunalno društvo Ponikve sedam godina uspješno provodi projekt primarne selekcije otpada. Štoviše, broj kućanstava koja selektiraju otpad od 2006. kontinuirano raste.
– Primarna selekcija nema alternativu; to je ključ svake uspješne strategije gospodarenja otpadom. Na kraju, na primarnu selekciju otpada prisiljava nas i Europska unija. Jednostavno, zapaliti ili zakopati nešto što se može ponovo iskoristiti, civiliziranom svijetu je izvan pameti. Problem Hrvatske je u tome što nismo razvili kulturu selekcioniranja otpada, a to treba mijenjati.
– Prije svega bilo je potrebno građane educirati o problemu otpada; Ponikve su snimile nekoliko edukativnih filmova, uz račune dijelimo promidžbene materijale, obilazimo mjesne odobre, škole i vrtiće. Na početku akcije, domaćinstvima smo podijelili kantu za biološki otpad, dakle za ostatke hrane koji na deponiju razvijaju onaj neugodan miris, te kutiju za papir i karton. Također, od 2008. darujemo građane kuponima s kojima mogu uzeti vreću komposta kojeg dobijemo nakon obrade bio-razgradivog otpada. Svake godine podijelimo između pet i sedam tisuća vreća komposta, ilustrira Mrakovčić, ali naglašava da se može još puno bolje.
Potjerala ih Marišćina
– Zadovoljan sam zbog činjenica da je, uz Čakovec, Krk jedina sredina u Hrvatskoj u kojoj se na ekološki prihvatljiv način gospodari s otpadom. Također, drago mi je da naš projekt pridonosi imidžu Krka kao ekološki osviještene sredine. Svejedno, nisam posve zadovoljan. Naime, puno je novca uloženo u infrastrukturu za prikupljanje i obradu razdijeljenog otpada koja, unatoč našem trudu, još uvijek nije niti 50 posto iskorištena, što nam govori da valja pojačati aktivnosti. Nadam se da Krk za tri-četiri godine može ostvariti 60-70 posto odvojenog prikupljanja otpada. Isto tako vjerujem da će Krk 2020. prikupljati 80 posto razdijeljenog otpada, navješćuje Mrakovčić i ostavlja dojam direktora kojem nikad ne nedostaje poslovnog motiva.
Sabirni punktovi
U svakoj od sedam jedinica lokalne samouprave na Krku (Omišalj, Vrbnik, Baška, Malinska, Punat, Dobrinj i Krk) u funkciji je i jedno posebno sabirno mjesto za besplatni prihvat glomaznog i opasnog otpada od građana. Takozvani Posami prikupljaju sve ono što na deponij ne bi smjelo završiti: stare akumulatore, istrošene fluorescentne cijevi, živine lampe, ambalažu za kemikalije, elektronički otpad, auto-gume, namještaj…
Rezultat odgovornosti lokalne politike i komunalnog društva je sljedeći – na otoku Krku danas postoji 1.500 sabirnih punktova s pet različito obojenih baja u koje građani mogu odvojeno odlagati otpad iz domaćinstva. Dakle, Krk broji 7.500 posuda za prikupljanje razdijeljenog otpada, što je kapacitet koji, kako kazuje Mrakovčić, premašuje sadašnju »proizvodnju« otpada na Krku.
