– Nisam potrošač koji čita svaku deklaraciju i gleda lijepo pakiranje proizvoda, a zbog krize sam se okrenula robnim markama, koje me nisu razočarale. Kupujem ulje, pasiranu rajčicu, rižu, mlijeko, toaletni papir, a ponekad i neke kekse i na taj način uštedim i više od 50 posto. Naravno, postoje brendirani proizvodi poput sokova i čokolada kojih se ne odričem – ističe Ivana koja i svom djetetu kupuje pelene te vlažne maramice robnih marki.
Nema troškova marketinga i brendiranja
Proizvodi robnih marki često nude i velika pakiranja za znatno nižu cijenu. Primjerice, litra tekućeg sapuna robne marke košta 10,99 kuna dok je 300 mililitara brendiranog sapuna od 12 do 15 kuna.
– Kod proizvoda robnih marki manji su troškovi marketinga i manji su troškovi razvijanja brenda, a naručuju se veće količine, zato je i cijena tih proizvoda znatno niža – ističe ekonomski analitičar Zdeslav Šantić.
Obitelji su se u krizi orijentirale na jeftinije proizvode, a robne marke postale su naročito popularne jer svi imaju jedan cilj – za što manju cijenu dobiti što više. Zato je i porasla prodaja proizvoda robnih marki, a Zdeslav Šantić smatra kako će i nakon krize prodaja robnih marki rasti, ali sporije nego sada jer snažni brendovi ipak imaju svoju vrijednost.
Iza robnih marki stoje veliki lanci
Iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača napominju kako je potrošačima teško provjeriti kvalitetu proizvoda robnih marki i usporediti s kvalitetom brendiranih proizvoda.
– Svaka roba ima svoju cijenu i vrijednost. Nitko nama potrošačima ne daje ništa besplatno i mi sve to dobro platimo. Zalažemo se da na tržištu postoje jeftinije robne marke, ali da se i pri tome zadrži određena kvaliteta jer ako kupujemo robnu marku onda s njome i kupujemo kvalitetu iza koje stoji određeni lanac pa bi baš zbog toga trebala biti još i veća – ističe Tomislav Lončar iz HUZP-a.
