Mađarska: kolovoz 1945. – srpanj 1946.
Mađarska je ekonomski devastirana u II. svjetskom ratu. Budući da se rat vodio na njenom teritoriju, 40 posto imovine zemlje uništeno je u sukobu. Nakon što je potpisala primirje naloženo joj je da Sovjetima isplati odštetu koja je iznosila 20-25 posto mađarskog proračuna. Zbog toga je odbor kojim su dominirali Sovjeti odlučio tiskati više novca kako bi se otplatili dugovi i to je stvorilo hiperinflaciju.
U vrijeme hiperinflacije u toj zemlji dnevna je inflacija bila 207 posto, a cijene su se udvostručavale svakih 15 sati.
Zimbabve: ožujak 2007. – studeni 2008.
Inflaciji u Zimbabveu prethodio je pad gospodarstva nastao nakon reformi Roberta Mugabea provedenih 2001. godine. Tijekom tih devet godina zemlja je vraćena pod vlast većinskog crnačkog stanovništva, što je dovelo do 50-postotnog pada gospodarstva. Stopa inflacije bila je 98 posto pa su se cijene udvostručavale svakih 25 sati.
SR Jugoslavija: travanj 1992. – siječanj 1994.
Nakon raspada Jugoslavije stvorena je Savezna Republika Jugoslavija koja je zadržala staru valutu. Zbog rata stavljen je embargo na izvoz te je nastupila inflacija. Dnevna stopa inflacije iznosila je 65 posto, a cijene su se udvostručavale svaka 34 sata.
Weimarska Njemačka: kolovoz 1922. – prosinac 1923.
Inflacija je nastupila nakon poraza u I. svjetskom ratu, nakon kojeg je Njemačka morala plaćati ratnu odštetu. Budući da nije smjela plaćati odštetu u svojoj valuti, Njemačka ju je mijenjala za druge, što je prouzročilo hiperinflaciju. Cijene su se udvostručavale svaka tri dana, a dnevna stopa inflacije bila je 21 posto.
Grčka: svibanj 1941. – prosinac 1945.
Zbog početka II. svjetskog rata i pada vanjske trgovine saldo proračuna Grčke pao je sa 271 milijun drahmi plusa na 790 milijuna minusa. Cijene su se udvostručavale svaka četiri dana, a dnevna stopa inflacije iznosila je 18 posto.
Kina: listopad 1947. – svibanj 1949.
Nakon II. svjetskog rata u Kini je počeo građanski rat između nacionalista i komunista. Svaka strana željela je uvesti svoju valutu te se Kina našla rascjepkana između deset različitih sredstava plaćanja. Nacionalisti su pokušavali pokrpati deficite tiskanjem novca, u što su uključili i Tajvansku nacionalnu banku izazvavši inflaciju u obje zemlje.
Dnevna stopa inflacije bila je 14 posto, a cijene su se udvostručavale svakih pet dana.
Peru: srpanj 1990. – kolovoz 1990.
Predsjednik Alan Garcia, izabran 1985., uveo je ekonomske reforme koje su samo oslabile ekonomiju te zemlje i onemogućile joj pristup kreditima. Zbog nemogućnosti pristupa kreditima i pogoršanih gospodarskih uvjeta kontinuirana visoka inflacija u Peruu postala je hiperinflacija.
Dnevna stopa inflacije iznosila je pet posto, a cijene su se udvostručavale svakih 13 dana.
Francuska: svibanj 1795. – studeni 1976.
Francuska revolucija dodatno je oslabila ekonomiju te zemlje koja je već bila u dugovima nakon rata za američku neovisnost. Tadašnji vladari odlučili su nacionalizirati crkvenu imovinu te su počeli izdavati bilješke kojima se mogla kupovati ta zemlja. Zbog prevelikog izdavanja bilješki u pokušaju pokrivanja dugova došlo je do hiperinflacije.
Dnevna stopa inflacije iznosila je pet posto, a cijene su se udvostručavale svakih 15 dana.
Nikaragva: lipanj 1986. – ožujak 1991.
Vlada Nikaragve uspjela je izbjeći inflaciju snažnom kapitalnom kontrolom i stimuliranjem domaćeg gospodarstva nakon revolucije 1979.
Ipak, gospodarske reforme iz 1985. udaljile su se od takve politike i potisnule ekonomiju Nikaragve u inflaciju. Cijene u toj zemlji udvostručavale su se svakih 16 dana, a dnevna stopa inflacije bila je četiri posto.
Business.hr
