S kim god razgovaram u zadnje vrijeme općenito o životu uglavnom svi na ovaj ili onaj način komentiraju kako su vremena teška, da se ne sjećaju da je bilo ovako loše i da postaje sve gore. Mogu se složiti s tim, znam da okolnosti u kojima živimo itekako utječu na nas i naše poimanje stvarnosti, međutim isto tako znam da svojim stavom i načinom razmišljanja mogu napraviti da mi bude bolje. Mogu preuzeti odgovornost za sebe i svoj život. Kakva god vremena bila loša ili dobra, ovo sada je jedino vrijeme koje imamo i moramo ga iskoristiti najbolje što znamo.
Unatoč teškim vremenima moramo se suočiti i s vlastitim financijama i planirati svoju budućnost. Sadašnje su državne mirovine bijedne, a do trenutka kada mi krenemo u mirovinu biti će još i gore, ako ih uopće i bude. Ako želimo imati ikakav standard kad ostarimo, morat ćemo imati nekakav novac sa strane. Vjerovatno ćemo morati raditi više od svojih roditelja, već danas mnogi rade dodatno u fušu da bi nadoknadili manjak u kućnom proračunu, a u mirovinu ćemo ići stariji nego što su oni išli. Istodobno astronomski rastu cijene svega; hrane, benzina, struje, plina… Kada je riječ o financijama mladi ljudi danas su u znatno nepovoljnijoj situaciji od starijih generacija. Mi smo 4P generacija; prenesigurni, pod pitiskom, preopterećeni i prezaduženi. No, kako rastu ozbiljni novčani izdaci, za stanovanje, kredit za stan, mirovinsko, porezi, cijene itd, tako raste i pritisak za trošenje novca za nepotrebne stvari.
Kako većina nas ima sve što nam treba, velike tvrtke i korporacije mogu povećati svoju dobit i profit samo ako nam prodaju stvari koje ne trebamo. I upravo to, čine vrlo vješto. Marketinška i reklamna industrija toliko su jake da pola nas vjeruje kako uistinu treba specijalan šampon za kosu koji stoji 30 kn da bi nam kosa bila sjajnija s više volumena ili torbicu koja stoji 1.000 kn da bismo izgledale prihvatljivo kad izađemo na večeru. Često se pitamo kako uopće možemo održavati razuman stil života, a ipak uštedjeti dovoljno da pod stare dane ne bismo morali jesti konzerve. Odgovor je samo jedan. Možemo, pod uvjetom da mi kontroliramo novac, a ne on nas. To znači da razumijemo kako on funkcionira, da govorimo o njemu i učimo kako da radi za nas. To također znači da je s novcem povezan osjećaj ugode. Kad ga imamo osjećamo se sigurno i obrnuto. S obzirom na to koliko je financijska sigurnost važna za naše dugoročno zadovoljstvo i budućnost moramo se probuditi i preuzeti odgovornost. Upravljanju novcem moramo posvetiti jednaku pozornost kao i zdravlju, poslu, kućama, dijetama, sportu, hobijima i sl. jer nitko to neće učiniti umjesto nas.
Svi znamo da novac ne raste na drveću i da su štednja i ulaganje, poput podizanja djece, dugoročan posao za koji je potrebno planiranje. I znamo da su , kad je riječ o novcu male stvari jednako važne kao i velike. Obično na tim malim stvarima najviše i pokleknemo. Iskustvo koje sam stekla radeći s velikim brojem ljudi između ostalog i na njihovim osobnim financijama jest da svatko može svoje financije dovesti u red samo ako se želi tome ozbiljno posvetiti. Nemojte očekivati da će vaš financijski nered srediti netko drugi ili da će se riješiti same od sebe. Također nemojte očekivati da će veća plaća riješiti sve probleme jer se tu radi o navici ponašanja koja imamo prema novcu. Prvo treba naučiti upravljati novcem i planirati i tek tada povećanje prihoda ima smisla i donosi željeni rezultat. Znamo da sreća nije u novcu, ali jasna financijska vizija vlastita života može nam podariti mir i sigurnost koji je onda teško narušiti.
