Srpska vojna industrija ima potencijal za povećanje proizvodnje, ali još je daleko od one kakvu je imala prije raspada SFRJ. Lani je usvojena proizvodnja bespilotnih letilica Pegaz Kobac i Vrabac, za koje postoji veliko zanimanje u inozemstvu. U europskim vojnim krugovima Pagaz2 je ocijenjen visokom ocjenom jer registrira svaki pokret i najmanje temperaturne promjene, a može se spakirati u vojničku naprtnjaču.
Srpski državni proračun je skroman da bi mogao biti glavni kupac robe tamošnje vojne industrije pa je ona okrenuta izvoznom tržištu, javlja poslovni.hr. Izvoz je od 2008. povećan sa 200 na milijardu dolara u 2011. i po tome se vojna industrija svrstala među najuspješnije izvoznike. Brojka bi bila još impresivnija da u Libiji nije došlo do rata gdje je ostao nerealiziran sporazum o gradnji vojne bolnice.
Glavno tržište srpske vojne industrije, koja se izvozom spasila od neizbježnog propadanja, afričke su zemlje, poput Alžira, i Angole, a u Aziji je glavni kupac Irak, kojem su prodani vojna oprema i naoružanje vrijedni gotovo 300 milijuna dolara. Štoviše, tvornica školskih zrakoplova Utva, koja je bila pred stečajem, spašena je od likvidacije izvozom zrakoplova u Irak.
Osim bespilotnih letjelica vojna industrija usvojila je proizvodnju i oklopnog vozila, za koje je zainteresiran Irak, potom samohodnoga topničkoga sustava te višenamjenskoga raketnog sustava velikog dometa. Prodor proizvoda vojne industrije omogućen je u najvećoj mjeri obnovom dobrih odnosa sa zemljama iz pokreta nesvrstanosti.
U sastavu srpske vojne industrije nalazi se desetak poduzeća koja se bave proizvodnjom vojne opreme i naoružanja. Kragujevačko poduzeće Zastava oružje ugovorilo je plasman lovačkog i sportskog oružja za potrebe američkog tržišta u vrijednosti 26 milijuna eura, a u Prvom partizanu proizvodi se streljivo prema NATO-vu standardu.
