”Supruga i ja doselili smo ovdje prije dvije godine. I tada je postojalo ovo sporno gradilište koje je po mojoj prosudbi, kao i nekih susjeda, bilo donekle održavano pa, usudim se reći i prema zakonskim propisima”, započeo je svoju priču gospodin Stanko Hamović. Dubrovčanin, stomatolog po struci i zaljubljenik u Zagreb, doselio je kako bi imao jedan ljepši i lagodniji život u gradu koji svojim stanarima pruža sve, maksimum i najbolje. Kako je sam gospodin Stanko istaknuo, ”godine su tu, a Zagreb ipak pruža najbolje i najviše, od bolnica do zabave i kulture”.
Tako je jedan lijep i ugodan život uzburkao problem u koji obitelj Hamović gleda svakodnevno, čim zakorači na balkon svoga stana na novom i urbanom Laništu. Arena centar, golfski tereni i mnoštvo zelenila i relativno novih stambenih zgrada, lijep kvart s jednom manom – napuštena, nedovršena građevina, prašina, smrad, rojevi komaraca, štakori i zmije. Ili je to ipak nešto više od jedne mane?
Korov i trava
Naime, riječ je zapuštenom gradilištu na Remetinečkoj cesti 102, koja je, kako doznajemo, oko pet godina u mirovanju. Temelji zgrade i nedovršene garaže, onoga što je trebao biti stambeno – poslovni objekt, danas je obraslo u korove i travu, poplavljeno s brojnim izvorima zaraze i opasnosti po sigurnost stanara okolnih zgrada. Jedan od najvećih problema stanara, nakon zime koja je bila obilna kišama i snijegom, temelji su i garaže puni vode, u kojima se sada roje komarci te je ljudima nemoguće za vrijeme ljetnih vrućina i sparina proteklih nekoliko dana, držati otvorene prozore. Iz stanova koji su udaljenosti svega oko 10 do 15 metara od gradilišta, u kasnim večernjim satima može se vidjeti kako sa gradilišta izlaze štakori koji se slobodno šeću po cesti i ulaze u susjedne zgrade. Stoga nije teško zaključiti kako će nakon vrućina iz ”građevine” uskoro izlaziti i zmije.
”Sve institucije kojima smo se obraćali proglasile su se nenadležnima za ovaj problem i upućivale nas na nekog drugog”, kazao je Hamović te dodao: ”Jedino što smo uspjeli saznati je da ove godine nisu izdvojena sredstva za dezinsekciju i deratizaciju i da zbog toga ni ne postoji koncesionar koji bi odradio ovaj posao”. Kako je sve do prošle godine postojao sigurnosni stražar, kosila se trava, sklanjalo se smeće, no, od kada se gradilište više ne održava, stražara sigurnosti nema te je ono sve zapuštenije, nastavlja Hamović, objašnjavajući kako je osobno počeo tražiti nekoga da to održava.
Hamović nam je proslijedio mail u kojemu je vidljivo kako mu je jedan komunalni redar javio tko je vlasnik parcela na kojima je sporna građevina.
Isti mail prenosimo u cijelosti: ” Vezano uz naš razgovor izvješćujem Vas da je Komunalno redarstvo temeljem Vaše telefonske prijave poslalo posjednicima/vlasnicima zemljišta u Remetinečkoj cesti kućni broj 102.
Navedeno zemljište se sastoji od 6 katastarskih čestica.
Neke su čestice u vlasništvu/posjedu Grada Zagreba,neke u vlasništvu tvrtke Projek Huzjanova d.o.o. a jedna česica je u suvlasništvu Grada Zagreba i Projekta Huzjanova d.o.o.
Konkretno,tvrtka Projek Huzjanova d.o.o. iz Zagreba, Gornje Prekrižje 42C,10000 Zagreb je vlasnik građevine”.
Nitko ne želi preuzeti odgovornost
Hamović je naveo kako je nakon istraživanja, telefonskih poziva i obraćanja brojnih gradskim institucijama saznao da ”za rješavanje njegova problema nitko nije nadležan” te da je investitor Hypo banka. ”Stanari okolnih zgrada komentiraju kako je gradilište koje je počelo s gradnjom prije pet godina- zbog istrage nad pranjem novca u Hypo banci-, ni banka više nije investitor, a sada više nema ni izvođača…šta da vam pričam”, rekao je Hamović.
Kao da im sve to nije dovoljan problem, ovaj građanin hrvatske metropole naglašava kako o svojem problemu nema s kime razgovarati. ”Nema nikoga za razgovor, bez obzira na institucije grada koje su postavljene i oformljene da bi bile tu na pomoć i uslugu građanima”.
Po struci liječnik, Hamović je ovaj slučaj odmah povezao sa sanitarnom inspekcijom te navodi kako je kontaktirao Ministarstvo zdravstva, sanitarnu inspekciju, dežurnog sanitarnog inspektora i mnoge druge. ”Na moje čuđenje dežurni sanitarni inspektor mi je prilikom jednog razgovora rekao da oni nisu nadležni za deratizaciju, dezinsekciju, da njih taj problem ne zanima. Nije mi jasno tko se čime ovdje bavi”, kaže. ”Primijetio sam da je najteže postići nekakav rezultat kada počnete legalnim putem, zakonski komunicirati sa institucijama ovoga grada, ili države”, istaknuo je, uvjeren da je riječ o privatniku, vlasniku neke kuće, da bi problem sigurno odavno riješio.
Nakon mnogobrojnih ”ping- pong” efekata u komunikaciji s različitim institucijama, prebacivanja odgovornosti i nadležnosti te jednog izlaska djelatnika, koji je pola radnog vremena proveo koseći travu oko spornog ograđenog objekta, koju je zatim ostavio, a stanari su sami morali počistiti, Hamović ističe: ”Sve što nas ovdje zanima je budućnost ove građevine. U ovakvom stanju građevina umanjuje kvalitetu života mene, moje supruge i ostalih stanara svih okolnih zgrada, umanjuje vrijednost nekretnine, a da ne govorim da je to izvor zaraze”.
A da cijeli slučaj i njegovo rješavanje nije od velike važnosti stanarima i zabrinjavajuće zbog opasnosti po njihovu sigurnost i zdravlje, jednog inače lijepo uređenog i prosperitetnog zagrebačkog naselja, čovjek bi se mogao nasmijati. Naime, Hamović je naveo još jednu ”parodiju cijelog slučaja”: ”Ne samo da su mi komunalni redari odgovarali sa – Što vi mislite da ću vam ja uništavati komarce i štakore, upućivan sam da sam platim ispumpavanje vode iz građevine, kao i dezinsekciju i deratizaciju, a kao svojevrsno rješenje nudili su staviti i malo otrova ispred zgrada kako bi se štakori u slučaju da priđu naseljenim zgradama vraćali nazad na gradilište”.
Čovjek se mora zapitati tko radi komunalni red u našem gradu, tko pronalazi vlasnike takvih spornih objekata i, na neki način, prisiljava, upozorenjima, prekršajnom prijavom, ili kaznom da riješe problem građanima. Nadležne institucije? Koje? Komu se prvo javiti?
Cijeli razgovor krenuo je inicijativom gospodina Hamovića i njegove nemoći da otkrije koja je to institucija društva koja će riješiti njegov problem.”Prije mi je sve ovo čak bilo pomalo smiješno, ali sada je to neka druga priča. Uredan sam građanin, ne tražim ništa nelogično, plaćam porez i ostale svoje obveze, a sada tražim samo da institucije ovog društva funkcioniraju. Zar je to previše?”
Komentirao je kako je i u ovim temeljima ostala nekakva vrijednost, pitajući ”pa zar to nikoga nije briga?” i dodajući kako je pokušao kontaktirati vlasnika, no ” ta firma očito više ne postoji, jer preko broja koji sam dobio, dobio sam samo njihovog knjigovođu”. Shvaćajući kako je možda problem i veći upravo iz razloga jer je vlasništvo nejasno, odnosno, riječ je o nekoliko strana te da je teško ući u nečiji posjed, Hamović zaključuje: ”Netko mora znati odgovore i ovo riješiti”.
