Pred Olimpijskim stadionom u Kijevu i pod vrelim suncem desetak radnika još uvijek uporno lupa i postavlja ploče na pločnik. Iako prvenstvo počinje već 8. lipnja, mnogi radovi još nisu završeni. Tako je ovih dana naliven novi asfalt i na Prospekt Bašana, glavnu prometnicu prema aerodromu – ali još nedostaje čitava signalizacija.
“To je tipično za ukrajinsku politiku, sa svime čekati do posljednjeg trenutka”, objašnjava Eric Aigner, njemački ugostitelj koji već petnaest godina živi u Ukrajini. On je pak stekao dojam kako odgovornima u njegovoj novoj domovini uopće nije jasno, u što su se upustili kad su preuzeli Europsko prvenstvo zajedno s Poljskom: “Čini mi se da su odgovorni mislili kako će izgraditi stadione i aerodrome – i da je time sve riješeno.”
Lijepo pakovanje sumnjivog sadržaja
Zapravo, bolje je niti ne pogledati pažljivije u nove zgrade, objašnjava Olexander Popov, glavni urednik portala “Dinamo Kijev”: “Iskreno rekavši, malo mi je muka od svega toga”. Jer, mnogo toga se trebalo izgraditi, ali kad se – uz višemjesečno zakašnjenje – svečano otvarao novi stadion u Lavovu prošle jeseni, još je nedostajao čitav krov! “Kad je ukrajinska momčad došla na trening, radnici su još nasipali beton i postavljali pločnik”, sjeća se Popov i zaključuje: “To je bio čisti užas!”
Posjetitelji utakmica u Ukrajini će brzo uočiti golemu razliku između stadiona: na jednima još uvijek čekičaju radnici, na drugima sve blješti i vrhunske je kvalitete. To ovisi tko je platio te stadione: ako je financijer jedan od ukrajinskih “oligarha” koji je za svoj klub izgradio stadion, onda novac ne igra nikakvu ulogu. Tako je i Donbas-Arena u Donjecku, gdje živi i njemački ugostitelj Aigner, i njega oduševio: “Taj stadion je super, svaka čast!”
Kako od stadiona do stadiona?
Za one koji imaju dovoljno novaca putovati samo avionom, zračne luke u Kijevu, Harkivu, Lavovu i Donjecku su praktično nove-novcate. Ali oni koji misle krenuti svojim automobilom, trebaju si predočiti goleme udaljenosti između pojedinih ukrajinskih gradova – i činjenicu da su mnoge dionice ostale iste još iz sovjetskih vremena gdje je vožnja prava avantura.
Još je veća avantura upustiti se u vožnju vlakom. Doduše, socijalistički vagoni državnih željeznica su nešto obnovljeni uoči Europskog prvenstva, ali i kroz te goleme udaljenosti još uvijek putuju socijalističkom brzinom od šezdesetak kilometara na sat. Tako za put od Kijeva do Donjecka treba ponijeti i podosta okrijepe i mnogo strpljenja jer put traje desetak sati.
Tek ovog svibnja su isporučene i brze željezničke kompozicije koje su nabavljene u Češkoj i Južnoj Koreji. Ali kako javljaju tamošnji mediji, niti ti vlakovi za sada ne voze mnogo brže od stotinjak kilometara na sat.
Lopovi i pljačkaši u hotelima
Navijače koji i stignu na svoje odredište, čeka novi – i skupi izazov: gdje prenoćiti a da se to može platiti? Hoteli u gradovima gdje se održavaju susreti su za prvenstvo povećali cijene noćenja i po deset puta, tako da i smještaj u hotelu sa tri zvjezdice košta oko 200 eura na noć.
Te cijene su razjarile čak i šefa UEFA-e Michela Platinija koji je već ukrajinske ugostitelje nazvao “varalicama i pljačkašima”. Rezultat takvog postupka hotela će biti, smatra Vasilij Rasumkov iz Centra za gospodarske i političke studije, da navijači neće niti pomišljati ostati u gradovima nekoliko dana, nego da će u najboljem slučaju prenoćiti jednu jedinu noć prije nego što charter-linijom opet odlete kući.
Koliko to košta?
Osobno je predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič izjavio kako će njegovu zemlju Europsko prvenstvo koštati oko 3,5 milijarde eura. Samo stadion u Kijevu je “progutao” pola milijarde. No veliko je pitanje, kamo je otišao golem dio tog novca i u čije je džepove došla uobičajena “provizija”: “Mislim da je tu proteklo veoma mnogo crnog novca i otišlo za plaćanje korupcije”, priznaje i njemački Ukrajinac Aigner.
Ali kad ga se pita, kolike su šanse da će posjetitelji u Ukrajini doživjeti potpun kaos na svim stranama, ipak priznaje da su šanse – “pola-pola”: “Ali to će biti kreativni kaos. Sve se to nekako može srediti. To je ono dobro kod Ukrajinaca, da su uvijek spremni improvizirati i izmisliti rješenje u posljednji trenutak.”
