Početkom primjene Zakona i Pravilnika o porezu na dobit koji je stupio na snagu 1. siječnja 2005. godine prvi je put u Hrvatskoj primijenjen u svijetu inače uobičajen mehanizam kojim se sprečava jedan od oblika transfernih cijena isplaćivanjem kamata inozemnim vlasnicima.
Kako to izgleda u praksi
Trgovačko društvo financira se vlastitim i tuđim kapitalom, odnosno kapitalom (vlasnika, tj. članova društva ili dioničara) i zajmovima (novcem „trećih“ osoba). Praksa je pokazala da vlasnici umjesto unosa sredstava u temeljni kapital tvrtke poslovanje često financiraju zajmovima.
Razlog zbog kojeg to čine jest što kamata na zajam predstavlja trošak i umanjuje obvezu poreza na dobit, dočim se dividenda, koja se isplaćuje kao naknada za uloženi kapital, isplaćuje tek nakon obračuna poreza na dobit.
Zašto je uveden “thin capitalisation”?
Kako bi se spriječilo takvo umanjivanje porezne obveze, regulatorna porezna tijela mnogih zemalja uvela su pravila kojima ograničavaju visinu zajma na koji dioničari i članovi društva mogu obračunavati i isplaćivati kamatu a da ona bude ujedno i porezno priznati trošak.
To ne znači da dioničari i članovi društva ne smiju odobriti svojoj tvrtki zajam nego da im dio kamate neće biti porezno priznate ako se zbog nekih internih ili zakonskih razloga odluče financirati poduzeće kći putem zajma koji prelazi zakonom o porezu na dobit propisan omjer u odnosu na kapital.
