Je li moguće uvesti ovakav jednostavniji porezni sustav i pritom izbjeći socijalne nemire zbog “uravnilovke” između onih koji su prošli gore i onih koji su prošli bolje u areni divljeg kapitalizma? Bi li to stvarno privuklo investicije?
Stručnjakinja za javne financije Sandra Švaljek kazala je odmah kako je priča o flat taxu vrlo stara i pokazala se da nije bliska našim građanima.
“Kada je 1994. godine uveden novi porezni sustav, on je bio vrlo sličan ovom baziranom na flat taxu. Međutim, kako je porezni sustav pod utjecajem volje građana, otklizao je u drugom smjeru najprije na različite stope poreza na dohodak, a onda i na dobit. Kod nas se zahtijeva porezna progresivnost jer se ona smatra pravednijom”, kazala je Švaljek.
Iako građani smatraju da bogati trebaju i realno i apsolutno plaćati više, Švaljek ističe da se i u jedinstvenoj stopi poreza može postići progresivnost, i to povećanjem neoporezivog dijela dohotka i slično. Flat tax po njoj ima nesumnjive prednosti, pogotovo u smislu pojednostavljenja poreznog sustava.
Donosi jednostavnost, ali ne i magiju
“Pojedine zemlje koje su ga uvele su tom jednostavnošću postale atraktivnije za ulaganja. Ali vi na razne načine možete zakomplicirati porezni sustav – sporom administracijom, primjerice – tako da to nije presudno”, dodala je. Postoji još jedan razlog zašto bi ovakav flat tax pomogao, ali je daleko od svetog grala kad su u pitanju investicije. Švaljek podsjeća da zemlje iz našeg okruženja imaju znatno nižu stopu poreza od 20 posto, kako na dobit tako i na dohodak.
Ekonomist Željko Lovrinčević istaknuo je da prema iskustvima zemalja koje su uvodile flat tax pokazuje da kod njega prednosti prevladavaju nad nedostacima – pojednostavio je poslovanje, povećao konkurentnost, smanjio porezno opterećenje za najuspješnije i time promovirao poduzetništvo i ulaganja u cjelini, što je Hrvatskoj potrebno.
“Danas u Hrvatskoj imate jedno od najvećih opterećenja na dohodak i ono je postavljeno na niskoj razini tako da zahvaća najkvalitetnije ljude u sustavu – najviša stopa počinje izuzetno rano djelovati i penalizira srednje i visoke dohotke. Zato primatelji takvih dohodaka prijavljuju prebivališta u Rumunjskoj ili Mađarskoj”, podsjeća Lovrinčević.
Međutim, istaknuo je da je kriza učinila flat tax društveno neprihvatljivim – pritiskalo se političare da se teret prebaci na bogatiju populaciju. Politički trenutak u Hrvatskoj zato po njemu nije povoljan za uvođenje flat taxa.
“Svaka zemlja koja ga je uvodila pripremala ga je bar dvije godine, sagledavajući sve aspekte – političke, socijalne, gospodarske, aspekt siromaštva. Mi imamo jako visoku stopu siromaštva koja zahvaća četvrtinu stanovništva i flat tax bi pojačao pritisak na siromašne”, smatra.
Po njemu se to može amortizirati i to kroz socijalni sustav, bez čije se reforme jedinstvena stopa oporezivanja ne smije uvoditi.
“Najsiromašnijima se mora vratiti dio kupovne moći koji ste uzeli kroz ukidanje progresivne stope, a naš sustav socijalnih transfera nije razvijen”, rekao je ekonomist. Po njemu bi socijalna davanja trebalo strogo vezati uz snagu dohotka. No, ističe i da se u sustavu flat taxa širim slojevima može izaći u susret smanjenjem PDV-a, odnosno različitim stopama. Primjerice, 10-postotnim PDV-om na hranu.
“Ne može se apriorno reći bi li flat tax bio dobar ili loš. Sama visina stope je jedna stvar, a njeni efekti ovise o tome što je zaštićeno od poreza”, zaključio je.
