Jučer navečer ulogirala sam se na Facebook i pročitala hrpetinu negativnih komenara mojih virtualnih prijatelja o Marasovom i Opačičkinom naklapanju o tome što bi poduzetnici trebali učiniti da poboljšaju investicijsku i opću klimu u državi koja, složit ćete se, negativna kao i živa barometra u Delnicama ili na Velebitu.
Prvo mi nije bilo jasno zašto Opačić komentira poduzetništvo kad o tome, budimo iskreni, nema pojma, ali onda sam na istome tome Facebooku pročitala da je premijer na skijanju pa mi je sve bilo ponešto jasnije. Vjerojatno je i ministar gospodarstva na nekom izletu. Bolje i to, nego da nam kažu da novi ministar gospodarstva nema ideje što i kako dalje. Dala sam si truda i pročitala što su ovo dvoje imali za reći da prosvijetle poduzetnički puk u koji i sama spadam i nemalo se iznenadila kada sam pročitala da ministar malog poduzetništva priča o tome da su „rezultati u malom i srednjem poduzetništvu ove godine dobri“.
Očigledno Maras i ja ne živimo u istoj državi jer ako pogledate stečajeve iz Narodnih novina i razgovarate s poduzetnicima, zaključit ćete da iz dana u dan sve veći broj poduzetnika propada, a da farsa bude veća, upravo je Marasovo ministarstvo provelo jedan od najlošijih poticajnih ciklusa koji smo dosad imali prilike vidjeti.
Na famozni „Poduzetnički impuls“ žali se gotovo svaki poduzetnik kojeg sam ove godine susrela, a susrela sam ih na tisuće. Od nespretnog prekrajanja natječaja, kašnjenja rezultata pa sve do toga da smo imali dokumentaciju koja nije evaluirana po pravilima. No sve je to zato što je stigao ogroman broj prijava pa ih Ministarstvo nije stiglo obraditi na vrijeme. Tako barem kažu.
Nemojte misliti da ovime omalovažavam djelatnike nadležnog Ministarstva ili samog ministra jer mi to nije cilj. Želim ukazati na to da si državni dužnosnici i službenici mogu dozvoliti da odgađaju poslove ili da ih odrade ne baš najkvalitetnije, ali poduzetnici ne mogu jer u tom slučaju propadaju.
Tako su neki od nas krenuli u svoje investicije prije objave rezulata Poduzetničkog impulsa jer nismo imali vremena čekati da nam se odobre sredstva zbog toga što nam svaki novi dan izbija nove kune iz džepa. Šteta što Maras i Opačić ne kuže da time dugoročno izbijaju kune i iz svoga džepa.
Drugi primjer toga kako se država odnosi prema poduzetnicima jest famozni natječaj iz komponente IIIc IPA programa. U prvome je krugu na natječaj pristiglo, neslužbeno smo doznali, oko tisuću prijava. Dovoljno da razmontira cijeli evaluacijski sustav i da rezultati evaluacije kasne više mjeseci. Samim time kasni i drugi krug, što za sobom povlači kašnjenje ugovaranja svih navedenih projekata.
Za one koji ne znaju, natječaj je bio namijenjen malim i srednjim poduzetnicima koji se bave proizvodnjom, a uvjeti su, između ostaloga, bili da pozitivno posluju u prošloj godini i nemaju dugova prema zaposlenicima i državi. Dakle, prijaviti su se mogli oni koji još uvijek plivaju ili barem plutaju iznad vode.
Kašnjenjem koje smo sada vidjeli država pokazuje da im je malo stalo do poduzetništva i njegova poticanja na operativnom planu, a još manje do proizvodnje. U protivnom bi im bilo jasno da će u ovom stanju živoga blata dobiti izuzetno velik broj prijava na natječaj ovakvoga tipa pa bi se pravovremeno pripremili.
Dakle, mogu Maras i Opačić pričati za medije do mile volje o tome tko što i kako treba učiniti, može i premijer, ministar gospodarstva i cijela svita (bez obzira na to iz koje političke opcije dolaze), ali dok na operativnoj razini stvari ne osove na kakve takve noge, ne možemo ih ozbiljno shvatiti.
Dotad, dragi poduzetnici, navucimo pojaseve za spašavanje i plivajmo. Pa dokle ide…
Za Poslovni.hr piše Ariana Vela, konzultantica za EU fondove, Prvi hrvatski portal o EU fondovima (eu-projekti.info)
