Iako je u visokoj politici već skoro cijelo desetljeće (2003. je postala ministricom) te unatoč činjenici da je angažmanom u NATO-u ostvarila, ne samo za hrvatske prilike, veliki uspjeh kako za sebe, tako i za zemlju koju predstavlja, većina drži kako je prava politička budućnost tek pred njom. Tako su je neki jedno vrijeme željeli vidjeti na čelu HDZ-a čiji je član od početka devedesetih, čelnik te stranke Tomislav Karamarko je pak u više navrata ustvrdio kako će Kolinda, kako je veći dio javnosti zove, postati prva žena predsjednica Hrvatske.
Ona sama se pak o tome nije javno izjašnjavala. Pravdala se da ne bi bilo korektno govoriti o tim pitanjima dok god je na mjestu pomoćnice glavnog tajnika NATO-a. Ovih dana je javnost obaviještena da je tražila novi posao. Navodno je željela biti predstavnica Europske komisije u Zagrebu, na što Jose Manuel Barroso, opet navodno, nije pristao unatoč njenom lobiranju. Iako ima iznimaka, pravilo je da predstavnik te svojevrsne europske Vlade ne bude iz zemlje o kojoj je riječ.
Kako Kolindi posao u NATO-u završava sredinom 2014. godine, a u više je navrata isticala, želi se s obitelji vratiti u Hrvatsku, pitanje je gdje će se skrasiti. Hoće li preuzeti neki ne toliko stresan posao u kojem će naplaćivati tantijeme iz dosadašnjeg svog diplomatskog iskustva, ili će se usuditi ući u političku arenu. To zanima ne samo čelnike HDZ-a, nego i one iz oporbe, kao i aktualnog predsjednika države.
Dojam je da Kolinda Grabar-Kitarović uživa potporu većeg dijela javnosti neovisno od političkog opredjeljenja. Drži ju se zrelom, odgovornom, nekompomitiranom, zapravo, osobom kojoj bi se na nekim izborima rado dalo povjerenje. Pitanje je, dakle, jedino koliko je ambiciozna i sklona povratku u hrvatski politički život. Ako se vrati sredinom sljedeće godine, prva prilika za politički angažman bili bi predsjednički izbori koji se trebaju održati u siječnju 2015., ali bi kampanja za njih trebala početi već na jesen 2014. godine.
Iako, tek treba vidjeti što će u međuvremenu ona napraviti. Tako je i sada, dok je još u NATO-u, očito tražila novi posao kao predstavnica Europske komisije u Zagrebu. Svojedobno se pak kao hrvatska veleposlanica u Sjedinjenim Državama, čini se, bez znanja drugih o tome, javila na natječaj za posao u NATO-u. Tek kada ga je u trećem krugu dobila, obavijestila je državni vrh o tome.
Kao srednjoškolka javila se na natječaj za međunarodnu razmjenu te otišla u SAD gdje je završila četvrti razred srednje škole. Sama je, kažu, izvadila vizu, kupila zrakoplovne karte i riješila sve ostale formalnosti prije puta u Los Alamos u Novom Meksiku. Nakon toga je završila studij engleskog i španjolskog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zaposlila se najprije u Ministarstvu znanosti, a potom je prešla u Ministarstvo vanjskih poslova. Poslije je i magistrirala, udala se, sa suprugom Jakovom ima kćer i sina te nastavila graditi svoju karijeru koja jest uzlazna, ali nije bez ožiljaka.
Bivši premijer Ivo Sanader tako ju je najprije promovirao u ministricu, a potom je jedva pristao staviti svoj potpis za njeno imenovanje na mjesto veleposlanice u SAD-u. Navodno ju je tada „gurao“ bivši predsjednik Stjepan Mesić. Kasnije joj je, opet navodno, pomogao predsjednik Ivo Josipović kada je u javnost izbio slučaj protupravnog korištenja službenog automobila u privatne svrhe u hrvatskom veleposlanstvu. Kolinda je ukorena, ali sve je prošlo bez velikih posljedica, premda je tu bilo i sukoba s djelatnicima osiguranja. Iako je u javnosti uglavnom nasmiješena, taj slučaj je pokazao kako zna i primati, ali i zadavati udarce.
Neki bi rekli da je to stoga što je porijeklom Grobničanka, iz zaleđa Rijeke. Njeni biografi govore kako je u djetinjstvu odrastala u muškom društvu gdje se znala nametnuti, za kućnog ljubimca imala je janje i bila je disciplinirana, odgovorna, ali i jako ambiciozna. Najprije je htjela, kako svjedoče, biti stjuardesa, ili prevoditeljica, ali je poslije, kako vidimo, otišla puno dalje. Grobničani, iako uglavnom ne glasuju za HDZ, ponose se njenim uspjehom. Njihova sumještanka iz sela Lubarske, u blizini izvora Rječine, daleko je dogurala, u sam vrh svjetske politike.
Gdje će joj biti nova politička postaja, ovisi o njenom izboru. Mnogi su uvjereni da će se na velika vrata, nakon dugog izbivanja iz zemlje, vratiti u vrh hrvatske politike. Nekima je to drago, iako mnogi od nje strepe. Međutim, što god bude radila u politici, vjerojatno će svoju platformu temeljiti na što širem konsenzusu, a političke protivnike neće napadati teškim riječima. Cilj joj je graditi zajedništvo, a ne produbljivati podjele. Tako je nedavno kazala da bi Hrvatskoj za izlazak iz krize najbolje rješenje bilo Vlada nacionalnog jedinstva.
Obzirom na takav gard, najprirodnija pozicija za Kolindu bio bi Pantovčak. Pitanje je jedino koliko to želi, budući da utrka za to mjesto podrazumijeva i pristanak na primanje niskih udaraca koji ostavljaju duboke tragove.
