U tim su podacima i pokazatelji koji upućuju na materijalne uvjete koji utječu na kvalitetu života kućanstava, prema kojima je, primjerice 64,5 posto osoba u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava, a njih više od polovice teško ili vrlo teško spajaju kraj s krajem.
Prema konačnim podacima prag rizika od siromaštva za samačko kućanstvo u 2011. iznosio je 24.240 kuna, a za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece 50.904 kune.
To znači da je četveročlano kućanstvo za prelazak praga rizika od siromaštva u 2011. trebalo mjesečno najmanje 4.242 kune, a samačko kućanstvo 2.020 kuna mjesečno.
Osobe čiji je dohodak ispod praga u većem su riziku od siromaštva od ostalih, ali ne žive nužno u oskudici. Naime, stopa rizika od siromaštva ne pokazuje koliko je osoba stvarno siromašno nego koliko njih ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva, napominju iz DZS-a čiji se podaci temelje na anketi o dohotku stanovništva.
U 2011. je stopa rizika od siromaštva prema najčešćem statusu u aktivnosti bila najveća za nezaposlene osobe i iznosila je 42,5 posto, a slijede ostali neaktivni sa stopom 33 posto te umirovljenici kod kojih stopa iznosi 22,2 posto. Najniža je stopa za zaposlene osobe, od 5,3 posto.
Stopa rizika od siromaštva prema godinama i spolu najviša je kod osoba u dobi 65 godina i više i kod njih iznosi 27,3 posto, a najniža kod osoba od 25 do 54 godine, od 17,8 posto.
DZS iznosi i podatke o materijalnoj deprivaciji, odnosno pokazateljima koji upućuju na materijalne uvjete koji utječu na kvalitetu života kućanstava.
Ti podaci pokazuju da je u 2011. godini 69,3 posto osoba živjelo u kućanstvima koja ne mogu platiti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće za sve članove svoga kućanstva, a 64,5 posto u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava.
Svaka peta, ili 26,4 posto osoba živi u kućanstvima koja su u posljednjih godinu dana zbog financijskih poteškoća kasnila s plaćanjem računa za režije.
Anketa je također pokazala da je 16,9 posto osoba koje žive u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti obrok koji sadrži meso, piletinu, ribu (ili vegetarijanski ekvivalent) svaki drugi dan, a njih 9,7 posto u kućanstvima koja si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima.
Statistika pokazuje i da gotovo trećina osoba, njih 32,4 posto, žive u kućanstvima koja teško spajaju kraj s krajem, a gotovo svaka peta osoba ili njih 19,6 posto u kućanstvima koja vrlo teško spajaju kraj s krajem. Daljnjih 35,8 posto ih je u kućanstvima koja spajaju kraj s krajem s malim poteškoćama, a najmanji postotak, njih tek 0,4 posto, živi u kućanstvima koja spajaju kraj s krajem vrlo lako.
Podaci o financijskom opterećenju troškovima stanovanja pokazuju da više o polovice, točnije 58 posto osoba žive u kućanstvima kojima ukupni troškovi stanovanja predstavljaju znatno financijsko opterećenje, dok ih je samo 3,4 posto u kućanstvima kojima taj trošak ne predstavlja financijsko opterećenje.
Stopa materijalne deprivacije prikazuje postotak osoba koje žive u kućanstvima koja si ne mogu, isključivo zbog financijskih razloga, priuštiti najmanje tri od devet stavki i ta je stopa u Hrvatskoj u 2011. iznosila 34 posto, a stopa teške materijalne deprivacije (ne mogu si priuštiti najmanje četiri od devet stavak) 14,8 posto.
Statistika iznosi i pokazatelj osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (osobe u riziku od siromaštva ili u teškoj deprivaciji ili žive u kućanstvima s niskim intenzitetom rada) i u takvom položaju u Hrvatskoj je u 2011. bila gotovo svaka treća osoba – njih 32,7 posto.
