Ako se u mjesecima koji predstoje ne iznađu rješenja, ulazak u EU i napuštanje režima CEFTA-e teško će se odraziti na konkurentnost domaćih tvrtki koje značajan dio svojih izvoznih aktivnosti temelje upravo na susjednim zemljama.
Zamišljena kroz dva panela, konferencija je pronašla odgovore na pitanja kroz strana iskustva i perspektive, te okvire i regulative koje čekaju hrvatsko gospodarstvo.
Pod palicom Tončice Čeljuške sa Hrvatske televizije, posjetiteljima konferencije Ružica Gelo iz Hrvatske gospodarske komore ukazala je činjenicu da ulaskom Hrvatske u Europsku uniju te izlaskom iz CEFTE prihvaćamo odredbe koja nisu baš tako povoljne, te time gubimo Bosnu i Hercegovinu koja za nas ima bitan trgovinski značaj.
Prema njenim riječima, dogodit će se drastičan porast uvoza što se desilo i Sloveniji gdje je kod ulaska u EU pala prehrambena industrija te zaposlenost. „Bitna je pripremljenost prehrambenog sektora“, rekla je Gelo te istaknula Poljsku, Mađarsku i Litvu koje su jedine članice koje su imale koristi kod trgovinske razmjene.
Tatjana Tomić iz Državnog ureda za trgovinsku politiku istaknula je ‘tihu diplomaciju’ da se zadrže koncesije sa zemljama CEFTE, te se nada da će Bruxelles zastupati naše interese.
„Mi pripremamo podloge, no ipak nismo izravno uključeni odnosno nismo za stolom“, rekla je Tomić te zaključila kako nas rezultati ovih pregovora mogu čekati početkom sljedeće godine.
Mijat Lakičević iz srpskog Novog magazina komentirao je buduću situaciju koja će se dogoditi ulaskom Hrvatske u EU sa rečenicom ‘kad drugom smrkne, drugom svane’.
„Hrvatska i BiH biti će pogođene novonastalom situacijom, ali upravo to može Srbiji donesti korist“, rekao je Lakićević te dodao kako će hrvatski proizvod na bosanskom tržištu postati skuplji, te će Srbija u tom trenu postati rival s jeftinijim proizvodom.
Da konferencija ima iskustvo zemalja koje su ulazak i pripremu za europsko tržište pobrinuo se Aleš Kuhar s Biotehničkog fakulteta u Ljubljani koji je istaknuo da su se u trenutku ulaska Slovenije u EU njihove kompanije nalazile u stanju ‘hipnotičkog protekcionizma’, a Hrvatska upravo radi te greške.
Kuhar je također ukazao na činjenicu da su kompanije prehrambenih industrija ‘po crti’ pratile briselska pravila oko sanitarnih standarda te time izgubile novac. „Bitno je naći zlatnu sredinu kod regulativa Europske unije“, rekao je Kuhar.
On također ističe činjenicu da će se dogoditi preokretanje trgovinskih tokova, te se treba fokusirati na Europsku uniju, a ne vršiti protekciju nad domaćim tržištem. Kuhar također smatra da hrvatska prehrambena industrija ne vidi dalje od Ljubljane , rezultati produktivnosti u ‘food businessu’ su joj vrlo niski, te treba dignuti fokus puno više.
„Udruživanje kompanija u regiji je formula za preživljavanje jer su naše kompanije doslovno minijature u Europskoj uniji“, rekao je Kuhar te komentirao Agrokor kao jednu zatvorenu kompaniju koja posluje u regiji. Da ukaže činjenicu kako dolazak međunarodnih trgovačkih lanaca nije jedini koji povećava uvoz, otkrio je da su upravo domaći Tuš i Mercator počeli više uvoziti.
Rasprava o tome kako će se tvrtke prilagoditi ulasku u Europsku uniju i kolika je u svemu tome uloga države, pripala je drugom panelu ABC konferencije pod palicom Darka Bukovića iz Privrednog vjesnika.
Zvjezdana Blažić iz Ministarstva poljoprivrede je pohvalila hrvatsku prehrambenu industriju kao granu koja ima sigurno dobre rezultate. „Od 2000. do 2008. hrvatska prehrambena industrija je stigla napraviti ono što je bilo nužno za prilagodbu u pogledu menadžerskog kadra i ljudskog potencijala, te se i u krizi dobro nosi“, rekla je.
„Veliki dio kompanija se priprema, te se ulaže u modernizaciju“, rekla je Blažić te istaknula da je svako tržište investicija.
Stipan Bilić iz Kondina pak smatra da je prehrambena industrija svoje investicije obavila u bivšoj državi, te tada nije bilo problema. „Mi jednostavno nemamo kapitalistički princip, a sad nas mami privlačno veće područje EU“, istaknuo je Bilić. On je također ukazao da na policama trgovačkih lanaca stoje proizvodi iz uvoza što je konkurencija domaćim kompanijama. Privrednici također gube povjerenje u institucije, mišljenja je Bilić.
Da će opstati samo one kompanije koje su se već pripremile i razmišljale za ulazak u EU, potvrdio je i Alen Fontana iz Dukata. Fontana ističe činjenicu da prehrambena industrija pa tako i mljekarska mora poraditi na konkurentnosti, dok smo mi u cijeni energije, rada i proizvoda nekonkurentni.
„Ne udružimo se gledat ćemo utakmicu velikih s visina, no i unutar grupe i udruženja treba konkurentan“, rekao je Fontana koji smatra da će opstati oni koji su unutar CEFTE i regije bildali konkurentnost.
„ Moramo znati da je ulazak u EU cesta s dvije trake, a mi zaboravljamo na onu drugu“, rekao je Dubravko Miholić iz Hrvatskih izvoznika te se složio s Fontanom da je problem upravo konkurentnost.
Miholić ističe glavni problem u zadnji deset godina, a to je cijena financiranja. Prema njegovim riječima, naš proizvođač teško može konkurirati ako dobije veće kamate. On smatra da će problem nastati i kad do kraja budemo zaštitili izvornost proizvoda. „Pogledajte što se desilo s Austrijom i Slovenijom oko kranjske kobasice“, ukazao je Miholić.
Miša Brkić iz srpkog Novog magazina ukazao je na zanimljivu činjenicu da će srpski prehrambeni ulagači sigurno lobirati da se Hrvatskoj ne produži članstvo u CEFTI.
„Ozbiljne hrvatske tvrtke prehrambene industrije su već prisutne na europskom tlu“, rekao je Mate Granić te ukazao kako treba imati jasni scenarij i planove za brendove koji će konkurirati europskim. Granić ističe kako nitko od prehrambene industrije nije pisao lobistima, te zaključuje kako je bitno kakav će biti mehanizam pregovaranja koji predstavlja veliki izazov.
