Umjetna inteligencija – saveznik, prijetnja, ili izvor straha među mladima?

AI. Dva slova koja su u samo godinu dana prešla put od “egzotičnog tech pojma“ do noviteta u svijetu poslovanja i svakodnevnog života o kojem svi pričaju. I to s razlogom. Umjetna inteligencija više nije eksperiment budućnosti, ona je sadašnjost. Od pisanja mailova i automatizacije skladišta, do prediktivne analitike i personaliziranog marketinga. AI je tu. Pitanje više nije “hoće li doći“, nego kako ćemo je mi u Hrvatskoj iskoristiti (ili propustiti) — i kako se osjećaju oni čiji je budući rad najviše na kocki: mladi.

Stvari se mijenjaju – izazovi rastu

Sjećate li se kada su firme dijelile mišljenje kako im “Ne treba web stranica, jer sve ionako funkcionira preko telefona i preporuka“? Ili kada su društvene mreže bile mjesto “za klince“? Isto se sada događa s umjetnom inteligencijom danas.

I dok mnogi vide AI kao alat, među mlađom populacijom sve je više onih koji gaje strah, ne samo od promjene, nego od gubitka posla, etičkih dilema i povezanosti ljudskog kontakta.

Prema istraživanju Opeepl za Europu, među mladima (15–30 godina):

• 68 % već koristi alate temeljene na AI, ali je 27 % zabrinuto zbog automatizacije poslova.
• 27 % navodi dezinformacije kao ključni rizik, a 25 % strah od gubitka ljudske povezanosti.
• Privatnost i zaštita podataka također su visoko na listi briga.

U Hrvatskoj, anketa provedena kroz projekt “Perception of Artificial Intelligence in the Republic of Croatia“ pokazuje da:

• AI pismenost raste — 24 % građana sada ima visok stupanj razumijevanja AI (u odnosu na 19 % prošle godine).
• No, percepcija je polarizirana: 59 % veže AI uz negativne aspekte, dok samo 31 % vidi pozitivne strane.
• Gotovo polovina ispitanika u Hrvatskoj očekuje da će mnoga radna mjesta nestati u sljedećih deset godina zbog AI.

Mladi: između oduševljenja i straha

Mladi su često najbrži u prihvaćanju novih tehnologija, ali i među njima raste sumnja. Iako koriste AI alate u obrazovanju, zabavi i svakodnevici, veliki dio ne osjeća punu kontrolu nad time kako AI odlučuje ili kako se koristi njihova osobni podaci. A čak i oni najinformiraniji mladi ljudi (npr. starosne skupine 18‑24) izražavaju anksioznost za svoju karijeru, strahujući da AI može zamijeniti ulazne ili rutinske poslove.

Povjerenje u točnost AI‑generiranih sadržaja nije visoko. Mladi nalaze da AI često griješi – bilo u školskim zadacima, kreativnim sadržajima ili u informacijama koje konzumiraju.

Poslovna sfera: utjecaj i odgovori

Unatoč strahu, AI već utječe na to kako radimo, a osobito je potencijal za:

– komunikaciju s kupcima,
– pisanje dokumenata i oglasa,
– predviđanje potražnje,
– zaštitu podataka,
– biranje zaposlenika, i mnoge rutinske zadatke.

Ako ste mladi poduzetnik ili netko tko se tek sprema ući na tržište rada, ključno je prepoznati gdje AI može biti prijetnja (rutinske funkcije, automatizacija bez kontrole), ali i gdje može biti alat koji olakšava i unapređuje.

Strah ili saveznik

Ako ste mlada osoba koja je tek krenula put karijere, AI može izgledati kao netko tko će “pokupiti poslove” prije nego se vi stignete dobro organizirati. Taj strah je opravdan jer istraživanja pokazuju da mladi imaju najveću percepciju rizika automatizacije i visokih očekivanja da se prilagode brzo. Ali, AI može biti i saveznik — netko tko nudi komparativnu prednost onima koji ga razumiju, koriste i kritički promišljaju njegove mogućnosti i granice.

Gdje je Hrvatska u svemu tome?

Ne možemo reći da kaskamo, ali ni da trčimo. Imamo pametne ljude, vrhunske start‑upove, čak i AI stručnjake. Ali, posebno među mladima, raste osjećaj nesigurnosti:

• Nedovoljna transparentnost pri primjeni AI u školama, poslu ili javnom sektoru pojačava nepovjerenje.
• Postoji jaz u edukaciji: mladi često ne dobivaju dovoljno znanja o etičkim implikacijama, o tome tko je odgovoran kada AI “pogriješi”, ili kako razumjeti algoritamsku pristranost.

Ali, puno tvrtki još čeka. Boje se. Nisu sigurni odakle početi. I razumljivo je. Implementacija novih tehnologija zna biti skupa, zbunjujuća i stresna. Mladi posebno osjećaju taj pritisak, jer znaju da su im očekivanja visoka, ali i da greške mogu biti skupe.

Pa što konkretno možete napraviti? Ako ste vlasnik male ili srednje tvrtke u Hrvatskoj:

1. Uključite mlade od početka – da govore o svojim brigama i da vide da se njihove perspektive uvažavaju.
2. Educirajte – ne samo u tehničkom smislu, nego o etici, o privatnosti, o tome kako AI griješi.
3. Počnite malim, vidljivim projektima gdje mladi mogu vidjeti konkretan učinak (automatizacija ponavljajućih zadataka, alati koji štede vrijeme).
4. Budite transparentni – neka mladi znaju što AI radi, kako se koriste njihovi podaci, tko je odgovoran.
5. Postavite granice – u privatnosti, u odlučivanju, u osjećaju da AI “nadmašuje” ljudsku interakciju.

A gdje je granica?

Ovo pitanje je sada možda važnije nego ikad prije za mlade: koliko možemo dopustiti da AI oblikuje naše izbore, identitet, posao? Gdje je granica između pomoći i kontrole? Etike, privatnosti, odgovornosti su područja u kojima strah treba biti katalizator za dijalog, ne za odbacivanje. AI nije čarobni štapić, ali ni zloćudni robot. On je odraz nas samih i, posebno, budućnosti koju gradimo za mlade. Ako ga koristimo pametno, može biti najveći saveznik hrvatskom gospodarstvu do sada. Ali ako ignoriramo strahove i ne adresiramo brige, riskiramo da mnogi od onih koji bi koristili AI budu otjerani inercijom ili neznanjem.

Umjetna inteligencija neće “doći“, ona je već tu. Pitanje nije samo hoćemo li je ignorirati dok ne bude prekasno, nego hoćemo li slušati i razumjeti one koji osjećaju strah, naučiti kako radi, iskoristiti je da poboljšamo ono što već radimo dobro i pri tom učiniti da mladi ne gledaju AI samo kao prijetnju, nego kao mogućnost u kojoj mogu sudjelovati, oblikovati i prosperirati.