U izvještaju su se našle 154 zemlje u razdoblju od 2002. do 2007. godine. Rangiranje je temeljeno na jedanaest indikatora spojenih u jedinstvenu ocjenu pojedine zemlje. Tako se, između ostaloga, ocjenjivao broj korisnika interneta pojedine države, razina kompjutorske pismenosti te računalna opremljenost kućanstava.
Skandinavci na vrhu
ITU (International Telecommunication Union) kao naprednu regiju u informatičkim i komunikacijskim tehnologijama izdvaja sjevernu Europu na čelu sa Švedskom, koja se na prvome mjestu ljestvice našla i 2002. i 2007. godine, no ističe da se ove nametnula i Južna Koreja, koja se popela s trećeg na drugo mjesto globalne ljestvice, a slijede je Danska, Nizozemska, Island i Norveška.
Zemlje visokih prihoda u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi redom su dobro pozicionirane, pri čemu su one iz zapadne i sjeverne Europe te iz Sjeverne Amerike među prvih dvadeset.
U izvještaju se dalje ističe da su u posljednjih pet godina i bogate i zemlje u razvoju povećale dostupnost interneta te poboljšale razinu informatičkih i komunikacijskih tehnologija za više od 30 posto, uz napomenu da zemlje u razvoju ipak još malo zaostaju. Podaci govore o napuštanju fiksne telefonije u korist mobitela. Na kraju 2008. godine bilo je tri puta više pretplata za mobitele nego fiksne linije u svijetu.
Gdje smo mi?
Hrvatska je, pogotovo iz perspektive političkog opredjeljenja naše Vlade za zemlju znanja, zauzela nisko 43. mjesto. Rangiranje frustrira to više što političarima doslovno ispadaju bomboni iz usta kada govore o dosad rekordnim ulaganjima u obrazovanje i znanost, a nakon floskula dolazi otrežnjenje u obliku lošije pozicije nego prije pet godina.
Ako je znanje skup informacija, a informacije su ono što pokreće današnju industriju više nego ikada prije i cijeli je svijet na Google searchu jedan klik udaljen, postavlja se pitanje koliko ulažemo u informacijsko-telekomunikacijske tehnologije kao bazu informatičkog znanja i obrazovanja.
