Pandemija je izuzetno utjecala na žensko poduzetništvo diljem svijeta – čak 87% poduzetnica, vlasnica poduzeća, ističe negativne utjecaje pandemije na njihovo poslovanje. Prekomjerna zastupljenost u poslovnim sektorima najpogođenijim ekonomskom neizvjesnošću, izraženi digitalni jaz prema rodu vlasnika u sve virtualnijem svijetu te sve veća odgovornost za brigu o djeci – samo su neki od čimbenika koji žene čini posebno ranjivima.
Baveći se regionalnim razlikama te otkrivajući puni potencijal ženskog poduzetništva, studija Mastercard Index of Women Entrepreneurs predstavlja uvjerljiv argument za nadogradnju ciljanih specifičnih mjera u međunarodnim okvirima. Iako se rezultati razlikuju od zemlje do zemlje, u praksi su se najuspješnijima pokazale ekspanzivne olakšavajuće mjere za mala i srednja poduzeća – od subvencija za plaće, programa zbrinjavanja zaposlenika, preko ograničavanja poslovnih stopa i dostupnosti financijske pomoći, do državnih potpora za skrb o djeci.
Istodobno, poduzetnice u Hrvatskoj uklanjaju prepreke, pokrećući veću rodnu participaciju i ravnopravnost žena, što je pokazao i 1U4 MILIJUNA INDEKS USPJEHA, prva znanstvena analiza faktora uspjeha ženskog poduzetništva u Hrvatskoj. Analiza koju je Ekonomski institut u Zagrebu proveo na preko 200.000 registriranih poduzeća je pokazala da su prve tri godine poslovanja najčešće ključne za opstanak, ali i rast poduzeća. Iz mikro u male ili srednju tvrtku upravo u tom razdoblju u prosjeku uspijeva izrasti svaka četvrta u vlasništvu poduzetnica, a rezultati toga najvidljiviji su u Zagrebu, Isti te Dalmaciji.
Najveći broj poduzeća u vlasništvu žena bavi se uslužnim djelatnostima, posebice u sektoru manje znanjem intenzivnih usluga, u kojima postižu najveći rast i ostvaruju najbrži prijelaz iz mikro u mala i srednja poduzeća. Na rast tvrtki u vlasništvu žena, pozitivno utječe rast broja zaposlenih, rast kapitala i povećanje čimbenika rada kao što je razina obrazovanja zaposlenika. Budući da za rast poduzeća, bez obzira na rod vlasnika, postoje isti preduvjeti, ova analiza Ekonomskog instituta potvrđuje da u slučaju jednakih poduzetničkih mogućnosti za žene i muškarce, ne bi došlo do razlika u poslovanju.
25% tvrtki koje prijeđu iz mikro u male i srednje tvrtke u vlasništvu su žena, a 75% u vlasništvu muškaraca. Mikro tvrtke u vlasništvu žena ostvaruju manje prihode, imaju manje zaposlenih, manju produktivnost rada i manje imovine od mikro tvrtki u vlasništvu muškaraca. Mikro tvrtke u vlasništvu žena ostvaruju prihod od prodaje po zaposleniku od 260 tisuća kuna, dok mikro tvrtke u vlasništvu muškaraca ostvaruju 350 tisuća kuna. Mikro tvrtke u vlasništvu žena ujedno imaju i manje dugove. To može odražavati njihovu veću opreznost u poslovanju, ali i činjenicu da im je teže doći do kapitala kroz zaduženje.
Dva sektora u kojima nema razlika između mikro tvrtki prema rodu vlasnika su IT sektor i sektor manje znanjem intenzivnih usluga. U IT sektoru ih ima najmanje, a tu su najuspješnije. Stoga treba poticati žensko poduzetništvo u STEM-u jer je obećavajući sektor čiji će značaj rasti razvojem digitalne ekonomije. Također, veći je broj tvrtki u vlasništvu žena koje posluju lokalno značajno, od onih koje se bave izvozom.
