U vremenu kada se bilježi rekordna nezaposlenost, jedan od izlaza moglo bi biti – samozapošljavanje. Institucije poput Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, uz pomoć sredstava EU fondova već djeluju u tom smjeru, pokušavajući kod dugo godina nezaposlenih skupina, poput žena starijih od 40 godina, potaknuti pokretanje vlastitog posla kroz edukaciju.
Ružica Presnec jedna je od 13 žena koje su po završetku projekta „Osnaživanje i aktiviranje žena na tržištu rada“ prošle godine dobile plastenik. Kroz Udrugu žena “Plodovi Panonije”, ondje uzgojene proizvode, jagode, povrće, pa i cvijeće, cijelu ovu godinu plasiraju kroz nastupe na sajmovima i sličnim manifestacijama. “Neke od žena nisu se odlučile na poduzetništvo, ali su plasteničku proizvodnju prilagodile vlastitim potrebama”, kaže za Glas Slavonije Presnec.
Još jedna korisnica sličnog oblika financiranja nije klonula duhom kada je nakon 25-godišnjeg staža u renomiranim tvrtkama ostala bez posla. Zahvaljujući odobrenim sredstvima, u radionici GO ART, Gordana Katavić izrađuje dekorativne predmete od prirodnih materijala, kao što su drvo, pamuk, slama, svila… “Svi oni oslikani su ručno, u tradiciji starih zanata”, pojašnjava ova Osječanka, koja sve češće nastupa i na domaćim sajmovima.
U baranjskom selu Karanac otvorila je obrt za izradu suvenira
Takvom se pak vrstom promocije ne može baviti Jasna Solin, iz Vukovara, ali i za njezinom ponudom dobra je potražnja. Ona je, naime riječni ribar na Dunavu. Kreditna sredstva iskoristila je za kupnju ribolovne opreme. Ona je, kao i Violeta Ovčar, naša sljedeća sugovornica, korisnica prvog kruga mikrofinanciranja radi poticanja samozapošljavanja nezaposlene osobe s kvalitetnom poduzetničkom idejom koje je za područje Osijeka i okolnih gradova prošle godine pokrenula Erste&Steiermärkische banka. Tim je sredstvima Violeta Ovčar uredila radionicu i izložbeni prostor. U baranjskom selu Karanac otvorila je obrt za izradu suvenira. Sredstvima mikrokredita kupila je i pilu za rezanje jelenskih rogova, jer većina njezinih suvenira koji se prodaju u suvenirnicama Kopačkog rita, ili pak Vinarije Belje, izrađeni su na ovom materijalu kojega u Baranji ima u izobilju. “Posla ima, iako u današnje vrijeme morate biti oprezni kada su u pitanju velike narudžbe. No, svi suveniri su isključivo ručni rad koji također zahtijeva određeno vrijeme za izradu”, kaže Violeta. Želja joj je proširiti proizvodnju gradnjom još jedne radionice, pa možda i zaposlenjem još jednog djelatnika.
Iako su ovi protagonisti prema svojim profesijama posve različiti, jednu stvar neće propustiti naglasiti. Zajednička im je edukacija koju su im pružili i Erste banka i Hrvatski zavod za zapošljavanje. Na tim su edukacijama neki kandidati shvatili da im je poslovni plan manjkav, a neki nisu očekivali tolike ulazne troškove i nesiguran odgovor tržišta, te su odustali. No, i to je bolje no da su ušli u posao i onda (pre)brzo potonuli.
Koliko je poduzetnicima ponekad potrebno vrlo malo pomoći, svojim primjerom pokazuje Denis Pal, obrtnik iz Darde, u Baranji. Ovaj je mladi poduzetnik za potrebe uhodavanja posla tražio kredit u iznosu od samo četiri i pol tisuće eura. Toliko mu je trebalo za nabavku vozila, kojeg je potom oblijepio reklamama i ono je postalo i prijevozno sredstvo i hodajuća reklama. A angažmana ne nedostaje, Pal je, naime, školovani soboslikar. Tvrtka mu je sa sjedištem u Baranji, ali sve više posla ima u Osijeku.
