Otkrio je to portal MojPosao u anketi provedenoj na više od 700 ispitanika.
Javni prijevoz za odlazak na (razgovor za) posao bira najviše ispitanika (39%) uglavnom zato jer si ne mogu priuštiti automobil: „Nemam položen vozački niti mogućnost kupiti auto“ pojašnjava jedan od ispitanika, a drugi dodaje kako javni prijevoz koristi jer je ostao bez službenog automobila.
Iako koriste javni prijevoz, neki ispitanici nisu propustili prokomentirati nedavno poskupljenje ZET-a: „Idem tramvajem, ali i to je već postalo preskupo“ i „Putujem javnim prijevozom koji ne valja i najgori je u Europi“ samo su neki od komentara.
Automobilom na (razgovor za) posao putuje 37% ispitanika. „Najpraktičnije rješenje, ne umorite se, stignete na vrijeme, ne smetaju vam kiša, snijeg ni vjetar“ komentar je jednog ispitanika. Glavna prednost putovanja automobilom je točnost pa ispitanici ističu kako na razgovor za posao ne putuju javnim prijevozom jer ga smatraju ‘nepouzdanim’.
Auto – jedino rješenje
Neki ispitanici žive mnogo dalje od (potencijalnog) posla pa im je putovanje automobilom jedino rješenje: „Nažalost, nisam u blizini niti jednog radnog mjesta za koje se natječem“ komentar je jednog ispitanika, dok drugi napominje kako radi posla dnevno prijeđe gotovo 100 kilometara.
Lijepo vrijeme mami na ulice i one koji na posao najradije odlaze pješice (13%): „Zdravo je i nemam problema s parkingom“ komentira jedan od ispitanika.
Pješače i oni koji si ne mogu priuštiti putovanje nekim prijevoznim sredstvom: „Budući da sam nezaposlen nemam novca za osobno prijevozno sredstvo, ali niti za skupi javni prijevoz.“
Biciklom na posao odlazi 7% ispitanika. Ističu kako je to ‘ekološki i brzo’, ali i dobar oblik rekreacije: „Uvijek i svuda putujem biciklom, osim ako nije riječ o drugom gradu kada moram uzeti auto“ komentar je jednog ispitanika.
Među ostalim oblicima putovanja na posao ispitanici (4%) uglavnom navode kombinaciju putovanja automobilom i javnim prijevozom, ali i putovanje taksijem te vlakom.
Beč kao uzor
Za razliku od hrvatskih gradova, prvenstveno Zagreba, razvijeni europski gradovi davno su napustili koncept prilagodbe prometa osobnim vozilima i okrenuli se alternativnim načinima prijevoza za koje je moguće zainteresirati građane.
Bernard Ivčić, voditelj Transportnog programa Zelene akcije kao dobar primjer navodi Beč koji je od 1993. do 2007. godine udio korištenja automobile uspio smanjiti s 40 na 32%. Istovremeno je povećao korištenje javnog prijevoza s 29 na 35%, te bicikala s 3 na 5%.
Zanimljiv je i podatak iz 2009. prema kojem Bečani javni prijevoz koriste 17% više nego Zagrepčani dok je stupanj motorizacije (broj motornih vozila na 1.000 stanovnika) u Zagrebu za 31% veći nego u Beču. Istovremeno, Zagreb ima 14% više parkirnih mjesta u javnim garažama u centru grada nego Beč.
