Usudimo li se ne misliti na budućnost

Znanstvenici tvrde – čovjek je planeti Zemlji oduzeo možda posljednju priliku da ne prijeđe točku nakon koje nema povratka i poslije koje će biti nemoguće, bez obzira na to što napravili, spriječiti daljnji rast globalne temperature. Svi ljudi stariji od 30 godina nisu doživjeli ni jedan mjesec koji je bio hladniji od prosjeka. Točnije, čak 380 uzastopnih mjeseci, Zemlja bilježi samo toplije mjesece. A za to je odgovoran isključivo čovjek i 250 godina industrijske revolucije, koja je s druge strane donijela i neusporedivo kvalitetniji život. Posljedica toga je da će u idućih 30 godina nestati četvrtina svih vrsta života na Zemlji.

Hm.. zamislite, u samo nekoliko stotina godina (i to je nategnuta brojka) čovjek je uspio uništiti i to bez previše truda, ono što je priroda sama stvarala milijardama godina… I ne samo to, uspješno uništava sve ono što je stvoreno na jedinom mjestu u našoj galaksiji, a za koje trenutačno znamo da je pogodno za život koji poznajemo. I, kako na te činjenice, tko god ih želio uvećati ili umanjiti, gleda većina stanovnika koji žive na Zemlji?! Sjeti li se toga većina stanovnika Zemlje, osim možda jednom na godinu i to kao zanimljive i zamislite šokantne informacije? Hm… mislim da je to retoričko pitanje na koje svi znamo odgovor.

Kokicama do katastrofe

I sad, kako bi na te podatke i to što čovjek čini, gledao netko drugi u ostatku svemira, ako negdje postoji svjesni život? Bi li nas ti neki vanzemaljci prodrmali i pitali nas jesmo li normalni i svjesni što to radimo ili sami uzeli u ruke naše sudbine kao u nekim američkim filmovima o osvajanju Zemlje od strane vanzemaljaca. Tko zna, možda se i oni suočavaju s istim problemima… Ali, možda su uzeli kokice i kao u kinu s čuđenjem samo gledaju i ne mogu vjerovati da ljudi nemilice i samo zbog kratkotrajnih i trenutačnih, vrlo često i osobnih interesa i novca, uništavaju jedino mjesto za koje znaju, a koje je pogodno za život!

Jesu li riječi dovoljne?

Kao što sam već u uvodu naznačio, najkraći i najtočniji odgovor je NE. I to je tako ako gledamo zakonitosti komunikacije, prema kojima je tek 7 posto pažnje usmjereno na riječi, manjina na intonaciju kojom se govori, a velika većina od gotovo 60 posto na izgled i neverbalnu komunikaciju.

Ljudi komuniciraju istovremeno na dvije razine – verbalnoj i neverbalnoj. I dok se verbalna komunikacija odnosi se na sadržaj, ono što komuniciramo, neverbalna se odnosi na način kako nastupamo i govorimo. Izuzetno važno je znati da su obje razine vrlo važne za uspješno komuniciranje. I dok je prije 20-30 godina bilo dovoljno s malo podataka i velikom pažnjom javnosti, govoriti o posljedicama čovjekovog djelovanja na prirodu i da se informacije dobro primaju u društvu, danas ako želimo pogledati istini u oči, unatoč tome što bi nakon toliko vremena i svega rečenog i dokazanog o ugrožavanju prirode, bilo logično da će to ujediniti svijest i ljude u nužnosti zaštite planete, upravo to je podijelilo svijet na zagovornike i protivnike zaštite prirode. Kao da oni žive na dvije, potpuno različite planete.

Dakle, unatoč činjenice da se mogu reći točni, znanstveno utemeljeni podaci, činjenici da je to rečeno na pravom mjestu, ljudima koji o tome mogu odlučivati i u pravo vrijeme, to zbog osnovnih pogrešaka u komunikaciji, ne proizvodi i ne izaziva mali i nedovoljan efekt ako ga usporedimo s razinom problema. To je. kao npr da znate da ste bolesni, da postoji lijek za vašu bolest koji je dostupan i možete ga doći besplatno preuzeti bilo gdje, a da vas jednostavno nije briga za liječenje i to ne zbog toga što se ne želite izliječiti, nego iz jednostavne lijenosti i indolencije prema problemu.

Je li ljudima zapravo stalo?

Posljednji globalni takav slučaj je nedavni govor Grete Thunberg u UN-u. Zadivljujućim znanjem, snažnim porukama i realnim, iako i alarmantnim upozorenjima Greta je uglavnom skrenula pozornost kod nekoliko milijuna ljudi, ionako zainteresiranih za tu tematiku, ali na nužnost zaustavljanja negativnog čovjekovog djelovanja na prirodu, nije potaknula većinu svjetskih lidera i većinu stanovništva Zemlje. Ljudi su već odavno na osnovu svega što se događa u prirodi i na osnovu turobnih znanstvenih predviđanja trebali reći dosta i ustati protiv interesa moćnika.

Naprotiv, protivnici i zlobnici su svu pažnju usmjerili na njezinu bolest i osobne probleme, koji s njezinom borbom za okoliš nemaju nikakve veze i na kraju su upravo te slike i poruke završile u prvom planu. Premda je očitala lekciju čovječanstvu, ljudi su već nakon mjesec dana gotovo zaboravili da se to i dogodilo. Osim što je u slučaju Grete loše – i verbalna i neverbalna komunikacija zloupotrebljena je i usmjerena u potpuno krivom pravcu, pa se i postavlja opravdano pitanje, je li većini ljudi uopće stalo što događa s njihovim jedinim, pravim domom.

Odgovorni i mediji

Nedostatak dosljedne, koherentne medijske politike čiji bi cilj bio sprječavanje daljnje erozije novinarstva, a posebno onog sektorskog, autocenzura izazvana ekonomskim pritiscima, smanjivanje plaća, trivijalizacija medijskog sadržaja i nedovoljna zaštita autorskih prava neki su od problema s kojima se svakodnevno susreću novinari u Hrvatskoj i u svijetu. Bez obzira na goleme prednosti koje je donijelo digitalno doba, digitalizacija i jačanje društvenih mreža, gdje svatko misli da može biti novinar, učinili su svoje… Nesumnjivo i dalje postoje snage i u klasičnim i digitalnim medijima, koje još uvijek zadržavaju standarde i dignitet struke te se odupiru negativnim trendovima, no, smanjenja troškova, politike i interesi, tj. novac i tu uzimaju danak.

Veliki i neosporni utjecaj

Kao što sam već maloprije i rekao, utjecaj digitalnih medija je sve veći i odnosi se na sve komunikacijske sfere. Društveni mediji su ljudima pak omogućili direktnu i brzu komunikaciju bez posrednika, a i korisnicima sadržaja je omogućeno da postanu značajan dio medijskog procesa kroz dijeljenje, komentiranje te reagiranje. No, pojavilo se i opravdano pitanje odgovornost pojedinca za informacije koje plasiraju kroz digitalne medije, a posebno kroz društvene mreže.

Velika većina današnjih oglašivača želi surađivati s utjecajnim osobama iz svijeta digitalnih medija, jer neosporna je činjenica da digitalni mediji imaju veliki doseg među građanima. No, pri tome, kao uostalom i u cjelokupnoj novinarskoj profesiji postavlja se opravdano pitanje gdje prestaje privatni interes, a počinje društvena odgovornost. A kod digitalnih medija sve je više-manje prepušteno osobnoj odgovornosti

Promislimo i krenimo u akciju

Isključivo u svrhu poticanja kreativnog i pozitivnog razmišljanja o svim ovim napisanim promišljanjima, nemojmo čekati…ništa i nikoga… Svi možemo i moramo napraviti barem male, ali značajne promjene u načinu života. Kao pojedinci i za početak, dovoljno je osvijestiti što to sve na našoj mikrorazini šteti okolišu i kako to možemo promijeniti. Hodajte češće, vozite manje.

Koristite proizvode napravljene od recikliranog materijala, štedite vodu i potrudite se da proizvodite manje otpada. Trošite manje energije. Pored toga što te promjene čuvaju okoliš, imaju i pozitivan učinak na vaše zdravlje i novčanik. Potrudite se čuti informacije koje se tiču svih nas i našeg jedinog mjesta za život. I onda nam za kraj ostaje još samo jedno pitanje – tko može odbiti takvo što?

Autor: Tomislav Cerovec

Podijeli

Odgovori

Top