Za ovu godinu svakako možemo reći kako je po podosta stvari različita od prijašnjih. Nalazimo se u nekom modu poslovanja koji predstavlja „novo normalno“, ali ne mogu reći da ne čekamo povratak na „samo“ normalno.
Ta situacija je jednaka i kod nas u event management industriji. Zadnjih, već sad 8 mjeseci, sastoje se od pojmova poput ograničenja, restrikcija ili zabrana, preporuka HZJZ-a… Svakodnevno se pojavljuje ograničenje broja ljudi na eventima, ograničenja samih evenata ili odustajanje zbog nemogućnosti usuglašavanja s mjerama. Ono što je bio udarac na evente, svakako je još i dodatan udarac na održavanje i planiranje održivih evenata.
U situaciji kad je održivost izašla na površinu, i kad su ljudi malo više krenuli obraćati pažnju što rade i način na koji rade, u trenutku kad se svijet krenuo oporavljati bez svakodnevnih letova i broja turista na pojedinim destinacijama, sve nas je dočekala ona crna strana pandemije – maske i rukavice koje se ne mogu reciklirati, povratak na korištenje jednokratnog pribora ali i socijalna distanca. Kako je to utjecalo na održive evente?
Skupina za koju možemo reći da je definitivno najviše pogođena ovim svakodnevnim restrikcijama je svakako catering. Izostanak višekratnog pribora, čaša ili salveta, uklanjanje švedskih stolova, u nekim hotelima čak i dodatno pakiranje hrane u neodrživu ambalažu, sve su nas vratili korak unazad kod planiranja održivog eventa. Ako se postavi pitanje koliko je opravdano korištenje jednokratnog pribora ukoliko je alternativa npr. pranje salveta i stolnjaka na 90 stupnjeva u perilicama rublja, ili suđa u profesionalnim perilicama suđa koje postižu 70 stupnjeva, zapravo ćemo vidjeti kako je uporaba jednokratnog pribora ovdje neopravdana.
I drugi segmenti su pogođeni ovom pandemijom. Od transporta kod kojeg se javljaju restrikcije, te zbog toga nismo u mogućnosti uštedjeti na emisiji CO2 prilikom dolaska i odlaska na event, preko lokacije održavanja eventa čiji nam je izbor ograničen zbog kvadratura, odabira između otvorenih i zatvorenih i dr., pa sve do izložbenog prostora koji mora biti prilagođen mjerama koje se mijenjaju često, a predvidjeti ih je gotovo nemoguće.
Bez obzira na sve navedeno, još uvijek postoje segmenti održivih evenata na koje ova pandemija nije imala utjecaj poput: smještaja (uvjeti za održiv smještaj su ostali jednaki), komunikacije (potiče se da se sva komunikacija i dalje odvija online, kao i prijava za evente), društvenog aspekta eventa (donacija viška hrane koju je u ovom slučaju i lakše donirati pošto su striktna ograničenja po pitanju rukovanja hranom), materijala na eventu i reciklaže (i dalje nastavljamo reciklirati ono što se može, koristimo višekratne akreditacije koja se dezinficira, poklon vrećice su se prilagodile trenutnoj situaciji), te tehnologije (koja je u ovim trenucima razvijenija više no ikad, uz najavu dolaska prve hrvatske online platforme za virtualne evente kojoj se izrazito veselimo. Upravo zato trebamo u ovom “novom normalnom“ učiniti pomak i fokusirati se na navedene segmente kako bismo bili spremni po povratku u normalno prigrliti i druge segmente održivih evenata i razvijati svoje evente u pravom smjeru prema boljoj i kvalitetnijoj budućnosti.
Autorica Maja Bosanac
eventful.hr
