Davor Bruketa i Nikola Žinić svoju tvrtku „Bruketa i Žinić” osnovali su davne 1995. godine koja će ostati zapamćena po ratnim događanjima.
– Ja sam radio u dizajn studiju, a Bruketa je tek kretao na faks. Spojili su nas neki zajednički projekti na kojima smo shvatili da slično razmišljamo. To su bila specifična vremena, Oluja, depresija, ali i doba kada je ponuda dizajnerskih studija mlađih generacija bila slaba. Užicali smo starce lovu za kompjutere i krenuli, – rekao nam je iskusniji član dvojca Nikola Žinić.
Osjećaj da mogu sami
Ako ste individualac, presing da imate nekoga iznad glave može biti opterećenje. Kada su kretali u privatnike o tome nisu razmišljali, već su se vodili osjećajem da mogu sami. Gledajući iz današnje perspektive, teško mogu zamisliti nekoga iznad sebe u sustavu tko bi im kreirao politiku i način rada.
– Nije toliki problem imati dobru ideju nego ju treba sprovesti u djelo, a na tom putu se nalaze tisuće prepreka. Upornost i hrabrost su karakteristike koje su najbitnije u poslu. Kada si samostalan, odgovornost za odluke, bile one dobre ili loše, snosiš sam – rekao je drugi član dvojca Davor Bruketa.
Treba napraviti nešto novo
Na početku kada su pokretali agenciju, na domaćem tržištu su vladale internacionalne kompanije. Da budeš primijećen, trebaš napraviti nešto što ljudi ne vide svaki dan, a to je dobar posao i dobra ideja. Možeš skinut gaće i nastupiti na Farmi, a možeš napravit i nešto kvalitetno. Na početku im je bilo bitno imati projekte po kojima će ih ljudi zapamtiti.
– Na početku smo prijateljima i poznanicima odrađivali poslove i besplatno samo da skupimo dovoljnu količinu kvalitetnih radova koji bi stajali iza nas. U cijelom poslu samo 10 posto je talent, a ostalo je šljaka, šljaka i šljaka…Danas smo to što jesmo jer radimo stvari koje ljudi ne vide svaki dan, – objašnjava Žinić.
Uspoređivanje s inozemstvom u ovom poslu je nebitno. Reklame koje dolaze do nas sam su vrh vanjske produkcije.
– Tih 20 najboljih reklama izvana su bolje, ali ostatak nije bolji od domaće produkcije. To je kao da uspoređujete kruške i jabuke jer smo mi tržište s 4 milijuna ljudi i ne možemo se uspoređivati s tržištem od nekoliko milijardi ljudi, – kaže Bruketa.
A Žinić dodaje:
– Ako se gleda na dnevnoj bazi, mi imamo puno bolje reklame od aktualnih reklama na nekoj američkoj postaji poput NBC-a.
Bezbrojne nagrade i priznanja
Svakom klijentu, bez obzira da li je riječ o velikoj kompaniji ili malom festivalu pristupa se na jednak način. Možda je i to jedan od razloga za brojnim priznanjima, a posljednje je nagrada za komunikacijski projekt godine, najveće u sklopu Festo-a.
– Ova nagrada nam je posebno draga jer su u žiriju sjedili i kreativci i ljudi iz medija i ljudi iz oglašivača. To je spoj cijele struke i ta nagrada tim je veća i značajnija. Kada dobiješ nagradu ljudi čuju za tebe, ali puno bolja reklama je dobro odrađen posao i usmena preporuka nekog tko je prije radio s tobom, objašnjava dvojac.
Prilikom zapošljavanje novih radnika, uz znanje i kreativnost važna je i osobnost.
– Kandidat za posao u našoj tvrtki prije svega mora biti timski igrač koji se uklapa u okolinu. To ne znači da mora slušati istu glazbu i izlaziti na ista mjesta, ali se svojom osobnosti ili različitosti mora uklapati u našu tvrtku. Ako usporedimo s nogometom, to je kao da imate igrača koji može sve sa loptom, ali je toliko škrt da ju nikada neće dodati suigraču zbog čega cijela ekipa igra loše, – objašnjavaju Bruketa i Žinić.
„Domaća atmosfera”
U današnje vrijeme, tvrtke se otvaraju i za članove obitelji. U tvrtki „Bruketa i Žanić” to traje već nekoliko godina.
– Kod nas je potpuno normalna stvar na posao dovesti dijete ili kućnog ljubimca. Ako netko živi sam, a ima psa tada ne mora razmišljati o tome što pas sam doma radi. Do sada nismo imali neugodnih iskustava, psi se nikada nisu potukli i stvarno rade posebnu atmosferu. Hodaju po sastancima i firmi, psi su antistres.
Sa djecom je ista stvar, objašnjavaju naši sugovornici.
– Mi svoju djecu dovedemo u tvrtku, oni tu sufraju na internetu, slušaju, uče. Mislim da bi svi to morali raditi i dozvoliti jer takve situacije ne predstavljaju problem već pridonose opuštenoj atmosferi i manjem stresu. Zašto bi ljudi razmišljali gdje je obitelj i što radi ako mogu biti ovdje s njima, – završavaju u opuštenom tonu Bruketa i Žinić.
