Jedan američki poduzetnik ističe kako je više od 20 godina radio u uredu s otvorenim vratima. To je bio njegov izbor. Smatrao je da se od svojih zaposlenika ne smije skrivati, a istovremeno mu je odgovarala radna atmosfera koja je dopirala iz susjednih prostora. Osim toga, ‘politikom otvorenih vrata’ htio je svojim zaposlenicima poslati poruku da mu se uvijek mogu obratiti za pomoć ili savjet.
Sve dok nije prisustvovao jednom predavanju koje govori o tome kakvu ulogu u poslovanju igraju – zvukovi. MojPosao piše da je statika je bila i više nego zanimljiva: otvoreni poslovni prostori umanjuju produktivnost zaposlenika do čak 66%! Institute of Interior Design zaključio je kako je danas najveći problem otvorenih ureda – buka.
Je li zaista riječ o iznenađujućem podatku?
Ljudski mozak nije predviđen za multitasking. Ne možemo istovremeno sudjelovati u dva razgovora. Ne možemo pisati i misliti u isto vrijeme. Iako se ponekad čini da upravo to radimo, stručnjaci su davno ustvrdili kako nije riječ o multitaskingu već samo o brzim izmjenama dviju ili više radnji, koje stvaraju iluziju da je u pitanju multitasking.
Zapravo, multitasking ne postoji, a čak i ovakva brza izmjena radnji doprinosi padu koncentracije i sporijem ili lošijem obavljanju posla.
Dva ureda za cijenu jednoga
Dakle, što je bolje? Otvoreni ured, koji olakšava komunikaciju i brze reakcije, ali narušava koncentraciju ili zatvoreni ured u kojem se možemo u miru posvetiti svome poslu, ali istovremeno otežano komunicirati s ostalim kolegama?
Iako Institute of Interior Design ne nudi odgovor na ovo pitanje, neke tvrtke same su pojednostavile stvar: kada posao zahtijeva interakciju, zaposlenici dolaze u ured. Kada se moraju koncentrirati na važan poslovni zadatak, ostaju kod kuće. Ipak, čini se kako je u pitanju ‘preacivanje loptice’ s jednog problema na drugi.
