Komodni agencijski prevoditeji nisu se previše znojili oko funkcije Arnauda Montebourga u francuskoj novoj Vladi, napisali su samo «ministar industrije». Prava Montebourgova radna titula jeste «ministar produktivne ekonomske obnove» što je kratak opis radnog mjesta osobe koja bi trebala, pa recimo to na hrvatski, «pokrenuti Francusku».
Posao će mu biti sve osim lagan, možda čak i nemoguća misija u zemlji garantiranih socijalnih beneficija 35-satnog radnog tjedna, ranog umirovljenja u 60-oj godini života s punim iznosom mirovine i činjenice da je najveći poslodavac država koja, uostalom, u rukama drži oko 57 posto nacionalne ekonomije. Francuska je nova vladajuća ekipa jasno dala do znanja da ne priznaje stezanje remena kao jedini način izlaska iz krize, štednja jeste dobra, korisna i poželjna no teško je naći ravnotežu između stiskanja na svim stranama i poticanja rasta, pogotovo sada kada je cijela Europa u blagoj recesiji i s izgledima da rast u ovoj godini bude ispod jednog postotka pa i to će biti dobro. Sama štednja neće dati rezultata, odlučni su Francois Hollande i suradnici.
Depresivno reagiranje političara i medija
Za razliku od Grka, Francuzi znadu kako će se suprotstaviti trendovima i politici koji traže smanjivanje javnog duga, sve iznad 60 posto mastrihtske gornje granice nedopustivo je, makar za zemlje EU i eurozone – prema američkom ili japanskom javnom dugu visoko iznad 100 posto BDP-a, što tržišta naravno ne smeta i ne žulja a niti pate kamate na državne obveznice.
U ovoj priči oko država i poljuljanih financija depresivno je reagiranje političara i medija: problemi u Grčkoj ili Španjolskoj čitaju se kao unošenje nove nervoze na tržišta kapitala a ne kao nov udarac na standard, kvalitet življenja, perspektive izborne baze i poreskih obveznika. Rezultat grčkih izbora i neuspjelih pokušaja formiranja koalicijske vlade gleda se kroz prizmu burzovnih grafova i snižene šanse špekulantima ( bili oni pojedinici, tvrtke, banke ili čak države ) da u općem metežu i strci ugrabe koji milijun ekstra. Informacije o samoubojstvima ili 50-plus-postotnoj nezaposlenosti kod mladih, apsolutno najbolje educirane generacije do sada s izgledima za posao obratno proporcionalnim razini obučenosti, tek su pričica za začiniti one o burzovnim minusima.
Globalizacija je za Europu test smjera kretanja društva, do sada se Stari kontinent dobro držao odupirući se tendencijama da u srce društva postavi euro umjesto čovjeka. Europski socijalni model navodno je torpediran vremenima štednje i svi su izgledi postepene amerikanizacije, s dolarom kao osovinom oko koje će se vrtiti ljudska bića. Malo drastično? Promjena u Francuskoj trebala bi unijeti nov, svjež idejni dašak u sve ove dileme. U međuvremenu, mlađarija blokira gradska središta. Za 68-osmaše iz studentske pobune govorili su da ne znadu što hoće ali to hoće odmah. Novi naraštaj znade što želi ali ne zna kako. Svijet se ipak počeo mijenjati. Samo pojma nemamo na koju stranu.
*************
Lada STIPIĆ – Niseteo novinarka je i stalna dopisnica Privrednog vjesnika, živi i radi u Bruxellesu. Stručnjakinja je za područja europskih poslova s naglaskom na gospodarstvo, monetarnu uniju, unutarnje tržite EU i integracije u EU… čime se svakodnevno bavi dva desetljeća. Rad u Bruxellesu opisuje kao “Švedski stol” gdje svi imaju pristup informacijama, vještina je detektirati, izabrati i obraditi pravu. Dobitnica je nagrade “Robert Schuman” za kolumnu “Bruxelles a la carte” u Eukonomistu.
