Već šest godina otkako su brinjske vlasti izgradile poslovnu zonu u Žutoj Lokvi svašta je isplanirano – doći će strani investitori, otvoriti velike tvrtke sa stotinama zaposlenika, a u skromni gradski proračun uplaćivati izdašne novce. Nije ih brinula ni činjenica da je ovo mjestašce nakon izgradnje autoceste Zagreb – Split ostalo “slijepo crijevo” Ličko–senjske županije koje čak i obični putnici kroz Liku izbjegavaju kao da je njime vrag zavladao.
U reportaži iz Brinja i poslovne zone u Žutoj Lokvi Globus u novom broju donosi da je umjesto 200 tisuća zaposlenih, kako je zamišljeno, radno mjesto dobilo je četiri puta manje ljudi. Danas u toj zoni ni traga od poduzetnika: pogled puca preko 14 hektara pustopoljine obrasle korovom i posipane šljunkom koji pred naletima vjetra upada i peče za oči.
Zvuka čuti nije, sve dok do zalutalog nesretnika ne dotrči smeđi mješanac, naizgled krvoločan, ali zapravo mazan i veseo pas.
Tko zna kad je i taj pas zadnji put u “poslovnoj zoni” ugledao čovjeka.
Doduše, netko ovdje ipak dolazi jer tu je jedna proizvodna hala i mehanizacija koja kao da je zamrznuta usred nekakvog posla koji je jednom davno započela.
Kad su o njoj maštali, lokalni vijećnici računali su da će u ovoj zoni jednoga dana raditi tisuću ljudi. Računali na tisuću, a dobili jedva 25 zaposlenika.
“A čujte. Nisu došli. Ali mi imamo sve spremno. Pa kad netko poželi da ovdje lijepo otvori svoju proizvodnju, neka nam se javi”, objašnjava mi Joso Vuković, zamjenik načelnika općine Brinje.
Da sve bude smješnije, nikoga u općini neuspjeh ove investicije nije ni najmanje obeshrabrio.
Baš suprotno.
Imaju u Žutoj Lokvi gotovo sve hektare slobodne za gradnju, a investitori ih uopće ne zovu.
Ali su zato shvatili da je Brinju nužna još jedna poslovna zona, pa su u drugu investiciju, zonu Križpolje Maljen, već ulupali 250 tisuća kuna, koliko ih je koštala izrada projektne dokumentacije.
Pa nek se i ta nađe ako jednoga dana na vrata pokucaju investitori.
I tako širom Hrvatske.
