Potkraj prošle godine izabrali su ga za najboljeg analitičara Amerike u kategoriji ekonomske strategije dionica i derivate, a studentska udruga e-student mjesecima je dogovarala njegovo predavanje.
„Svaki posao koji ćete započeti bit će težak. Kad sam se kao mladi analitičar zaposlio u New Yorku, dolazio sam na posao u šest ujutro, a odlazio u devet navečer. Očekivalo se da radim i nedjeljom i za neke američke praznike iako je taj dan bio slobodan i tržište nije radilo. Šef bi mi rekao, ali tržište je otvoreno u Kanadi. Trinaestosatni radni dan u svijetu financija uobičajena je pojava“, ispričao je nekadašnji student zagrebačkog PMF-a, doktor fizike Marko Kolanović svojim mladim kolegama u punoj dvorani PMF-a.
Kolanović je danas upravni direktor jednog od odjela u J. P. Morganu, vodećoj investicijskoj banci u svijetu, sa sjedištem u New Yorku.
„Često čitam kako u Hrvatskoj govore da je znanost podcijenjena i da znanstvenici loše žive. Ne treba imati iluzija da je u SAD-u stanje puno bolje. Asistent na fakultetu zarađuje manje nego blagajnica u nekom supermarketu. Tek kad postignu profesorsku poziciju znanstvenici imaju bolja primanja, ali nigdje profesori ne žive u izobilju. To je život odricanja i asketizma“, rekao je Kolanović.
Studente je zanimalo koliko bi mogli zaraditi kao mladi znanstvenici novaci i prilično su se iznenadili kad su čuli odgovor da je u SAD-u godišnja asistentska plaća prije odbitka poreza 15 do 20 tisuća dolara. Blagajnica može zaraditi 40 do 50 tisuća dolara, a na tu plaću znanstvenici mogu računati tek nakon što doktoriraju.
„Novac nije sve, nije vrlo visoko na listi stvari koje su potrebne“, rekao je uspješni bankar. Što se tiče skorog ulaska Hrvatske u Europsku uniju, Kolanović nije previše euforičan.
„Hrvatska možda ekonomski nije dovoljno spremna za Europsku uniju jer je teško imati isti tečaj s Njemačkom, koja je daleko ispred nas što se tiče tehnologije i produktivnosti. Bojim se da je tečajna politika i prilagodba na euro donijela dosta štete. Kod nas ima dosta iluzija da ćemo ulaskom u EU dobiti i njemačke plaće, ali to nije tako jer ni Cipar ni Grčka nemaju njemačke plaće, a u EU su. Za domaće će se proizvođače i proizvodnju pojaviti dodatni rizici i procesi kojima će se morati prilagoditi. Upravo zbog naše nepripremljenosti nisam toliko entuzijastičan glede ulaska u Europsku uniju“, kaže Kolanović, koji drži da velike političke, gospodarske i kulturne razlike zemalja EU ne ulijevaju povjerenje da će kriza biti riješena brzo i bez bolnih rezova.
