U najnovijem izvješću njemačkog Ureda za statistiku predstavljenog ovog četvrtka (4.10.) i u kojem je analizirana godina 2010., stanje se jedva popravilo od godine prije toga. U prošlogodišnjem izvješću je konstatirano kako žene, u prosjeku, primaju 23% manju plaću nego muškarci, a u najnovijoj statistici se razlika smanjila tek jedan posto. Podsjetimo: još 2006. je odlučeno da razlika smije biti najviše 8%.
Što je još gore, obrazovanje i funkcija u tvrtki ženama gotovo da odmaže zarađivati isto koliko i muškarci, piše DW. Tako je u rukovodećim položajima razlika između direktora i direktorice čak i veća nego što je prosjek i iznosi 30%. Iznimku čine tek članice upravnih i nadzornih odbora najvećih njemačkih tvrtki koje su izlistane u DAX-u (Njemačkom burzovnom indeksu). Doduše, sve one se doista mogu nabrojati samo na prste jedne ruke, ali Barbara Kux i Brigitte Ederer (obje iz Siemensa) su i inače na čelu popisa, koliko žene uopće mogu zarađivati od svog rada i znanja u ovoj zemlji: jednoj je godišnja plaća 3,91 a drugoj 3,8 milijuna eura i u tome se praktično ne razlikuju od svojih muških kolega.
Odlazak na fakultet skupo košta
Uopće, već i odluka da studira izgleda da žene skupo košta: razlika između prihoda akademski obrazovanih žena i muškaraca je čak 28%. U ispitivanju kojim je obuhvaćeno 1,9 milijuna zaposlenih u 32 tisuća poduzeća – tu su isključene javne službe kako bi se došlo do podataka koje se mogu usporediti u čitavoj Europskoj uniji – se često čuje kako je razlog toj razlici donekle i objektivne prirode.
Naime, u sektorima gdje dominiraju žene – na primjer tekstilna industrija – su i prihodi niži od prosjeka, a češći je slučaj da žene rade samo dio radnog vremena. Povrh toga, ipak je češće da žene uzimaju porodiljini dopust nakon rođenja djeteta, što se onda odražava i na prihod. No to onda teško objašnjava što se to događa među “običnom” uredskom radnom snagom: tamo je razlika u prihodu između muškaraca i žena samo 4%.
Ipak, novo izvješće daje i prostora nadi da se stvari mijenjaju i da zakonski propisi i pozivi na ravnopravnost ipak donose neke plodove. Naime, među zaposlenicama starijima od 55 godina je razlika prema muškim kolegama čak 28%. To znači da su dobile i takav radni ugovor i tu tvrtke baš ne žure da im ponude povišice. S druge strane, mladim djevojkama koje tek stupaju u svijet zaposlenih se već od početka nudi ugovor koji je praktično identičan muškarcima, tako da je i razlika među zaposlenima mlađim od 24 godine samo 2% – i to u svim zvanjima.
