Povodom ovogodišnjeg obilježavanja Dana žena, kojim se promiču ekonomska, politička i društvene prava žena, razgovarali smo s uspješnom hrvatskom znanstvenicom i poduzetnicom te jednom od stipendistica L’Oréal-UNESCO Nacionalnog programa „Za žene u znanosti“, dr.sc. Helenom Virić Gašparić. Kako Helena balansira između dvije karijere te s kojim se izazovima susretala u poduzetničkom vodama i u znanstvenom svijetu, saznajte u nastavku.
Za početak, možete nam se ukratko predstaviti.
Dr. sc. Helena Virić Gašparić, rođena 1988. u Zagrebu. Radim na Agronomskom fakultetu, Odsjeku za fitomedicinu, Zavodu za poljoprivrednu zoologiju. Imam kćer Auroru od četiri godine s kojom provodim većinu slobodnog vremena. Volim životinje, imam dvije šašave mačke, Srećka i Gitu. Psa više nemam, starost je odradila svoje. Zbog osobnog zdravlja i kondicije pohodim kvartovski gym u vrlo ranim jutarnjim satima. Hobi? 2u1 obitavanje u prirodi i fotografiranje svega u njoj. Volim i čitati knjige no sad već kritično imam manjak vremena pa razmišljam o audio verzijama dok se vozikam po terenima.
Kada se kod Vas rodila ljubav prema znanosti? Jeste li oduvijek željeli biti znanstvenica ili ste imali neka druga zanimanja na umu?
Oduvijek sam se željela baviti nečim što ima poveznicu s biologijom, prirodom. Kao malom djetetu pojam znanstvenika mi nije bio poznat. Rekla bih da je rendžer u kakvom nacionalnom parku tada bio najbliži opis mog posla iz snova. U jednom razdoblju sam željela biti i veterinarka, no put me odveo u agronomiju. Sad se najvećim dijelom bavim zoologijom i entomologijom, odnosno znanošću o kukcima.
Prije dvije godine ste bili jedna od stipendistica Nacionalnog programa “Za žene u znanosti” koji u Hrvatskoj provode L’Oréal Adria i Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO. Kakvu priliku Vam je pružila stipendija, je li Vam pomogla u ostvarenju ciljeva?
Stipendija mi je značajno povećala vidljivost u znanstvenom okruženju. Sklopljena su mnoga nova poznanstva, prijateljstva i prilike za suradnju. Nije mala stvar dobiti tako prestižnu nagradu između mnogih, vrlo uspješnih kolegica. Ono što me čini posebno sretnom je da je prepoznata važnost rada u agronomskoj struci koja je generalno u javnosti slabo zapažena.
Osim što se bavite znanošću, ujedno ste direktorica i osnivačica tvrtke GREENER d.o.o. U kojem trenutku ste odlučili uploviti u poduzetničke vode i jesu li se ispunila Vaša očekivanja?
Tvrtku GREENER smo osnovali 2021, nakon uspješno ocijenjenog projekta GGO3 – primjene ozona u suzbijanju štetnih organizama u poljoprivredi kao mogućnosti zamjene za pesticide. Sudjelovanjem na različitim natjecanjima i inkubacijskim programima (SPOCK, BAIF, Startup Factory) naš tim, koji se još sastoji od kolegice izv. prof. dr. sc. Darije Lemić i kolege Pave Ninčevića, univ. bacc. ing. agr., prikupio je inicijalna sredstva i podigao ideju na višu razinu. Nismo imali viziju što je točno poduzetnički svijet, učili smo putem, a učimo i dalje no biti dio poduzetničkog svijeta otvara vrlo interesantne mogućnosti za razvoj i unaprjeđenje.
Koliko i kako Vaša tvrtka može doprinijeti razvoju hrvatske poljoprivrede i koje ste poslovne ciljeve definirali za ovu godinu?
Tvrtka je specijalizirana za istraživanje i razvoj inovativnih i ekološki prihvatljivih tehnologija u poljoprivredi koje značajno mogu doprinijeti razvoju poljoprivrede. Naš cilj je biti poveznica između poljoprivrednika i znanosti kroz sinergiju znanstvenih poljoprivrednih spoznaja i tehnologije. Tvrtku čini tim stručnjaka i vanjskih suradnika koji imaju veliko iskustvo u agronomiji, istraživanju i razvoju. Ove godine planiramo proširiti tim s dvoje novo zaposlenih ljudi te odraditi još jednu sezonu istraživanja učinkovitosti ozona u suzbijanju štetnika. To će biti deveto istraživanje po redu. Važno je da tvrtka ima kredibilitet potkrijepljen objavljenim znanstvenim istraživanima iza kojih stoji tim stručnjaka. To je ono što nas razlikuje od „preprodavača“ uređaja iz Kine koji nisu u stanju ispravno savjetovati proizvođače o mogućnostima uporabe ovakve tehnologije. Uzgoj i sigurnost hrane nije istovjetna dezinfekciji uredskog prostora kako često čujemo da se proizvođačima predstavlja primjena ozona.
S kojim ste se izazovima susretali tijekom studija, a kasnije u počecima svoje znanstvene, ali i poduzetničke karijere? Jeste li se susretali s predrasudama zbog toga što ste žena?
Predrasuda je sigurno bilo, a uvijek će ih i biti. Ne treba se zavaravati no ni pretjerano uzrujavati oko toga. Ja sam odabrala ne vidjeti ih nego uvijek dati svoj maksimum te pošteno i transparentno odraditi svaki posao koji mi je povjeren. To se odnosi i na posao koji radim danas i na vrijeme studija koje je uključivalo obaveze poput rada u grupama, terenskog rada. Nikada si nisam dozvolila da me se čeka ili da nepripremljeno i nenajavljeno upadam profesorima. I tadašnje studentske poslove koji su uključivali rad u trgovačkom centru, restoranu, drogeriji, prodaju novina.. sam uvijek odradila bez greške i sa smiješkom. To je moj način i vrlo brzo ljudi prepoznaju uloženi trud, volju i karakter pa onda i sve predrasude brzo nestanu.
S obzirom na to da ste žena znanstvenica i poduzetnica te uspješno balansirate između dvije karijere, možete li povući paralelu između njih i izdvojiti u čemu su jako slične, a što ih razlikuje.
Mogu, svijet poduzetništva je dinamičniji, sve se brzo odvija, zahtjevi tržišta diktiraju smjer razvoja tvrtke. Lakše je doći do financijskih sredstava za razvoj, istraživanje, zapošljavanje. Isto tako klijenti i suradnici brzo uočavaju što je lažno, a što nije i sukladno tome sustav napredovanja, odnosno nagrađivanja ide prema uloženom trudu. Znanstveni svijet s druge strane puno inertniji no omogućava studiozniji pristup, detaljnija istraživanja. Upitna je doduše transparentnost sustava napredovanja. Oba svijeta omogućavaju umrežavanje sa stručnjacima iz drugih područja i oba svijeta imaju svoju ljepotu. Zato su u mom slučaju sad spojena u jedno klupko da mi slučajno u životu ne bi bilo dosadno.
Za kraj, što biste poručili djevojkama i ženama koje započinju svoju karijeru u znanosti i/ili poduzetništvu?
Poručila bi im da pametno iskoriste vrijeme koje imaju i uzmu od života ono najbolje što im nudi, naravno u ovisnosti od onoga što same žele. Čovjek mora biti svjestan svojih granica ili prihvatiti da granica nema i razvijati se kontinuirano u različitim smjerovima. Moj odabir je uvijek ovo drugo. Sretno!
