Teško je definirati (ne)inteligenciju. Iako se to nerijetko čini u terminima pojava koje u svojoj osnovi imaju koncept inteligencije, recimo kroz rješavanje problema, proces učenja, razumijevanje i slično, to je zapravo pogrešno. (Bilo bi to kao kad bi fizičar definirao gravitaciju u terminima jabuke koja mu pada na glavu.) Opravdanije je razmotriti neke važne pojmove vezane uz inteligenciju.
Kao prvo, to je tzv. genetska inteligencija, odnosno, oni aspekti biokemije, fiziologije i neurologije mozga koji su u osnovi svjesnog doživljavanja i ponašanja (u što se najčešće ubraja i učenje i rješavanje problema…). Oni su rezultat genetskog naslijeđa, a najnovija istraživanja pokazuju da mjerljivi pokazatelji biološkog funkcioniranja (na primjer vrijeme reakcije, evocirani potencijali) visoko koreliraju s, testom izmjerenim, kvocijentom inteligencije. Prema gruboj procjeni, 70% kvocijenta inteligencije određeno je genetskom inteligencijom. Ostatak od 30% su kulturalni, obiteljski, odgojni, obrazovni i socioekonomski faktori. Na kraju, tu je još i koncept tzv. praktične inteligencije koja za sada nema znanstvenu validaciju (previše je toga u igri što izmiče znanstvenoj kontroli), ali nema sumnje da postoji. Praktičnu inteligenciju determiniraju zdravlje, motivacija, iskustvo, mehanizmi suočavanja sa stresom, osobine ličnosti…
U zadnje se vrijeme dosta piše o jednom segmentu praktične inteligencije – emocionalna inteligencija. Tim se pojmom opisuju osobine kao što su: razumijevanje vlastitih osjećaja, suosjećanje s drugima i reguliranje emocija poradi unapređivanja življenja.
Lewis Madison Terman je svojedobno proučavao životni put 1 500 genijalne djece (s kvocijentom inteligencije od 140 i više). Ustanovio je da je velika većina te djece (bila) vrlo uspješna u životu, imaju dakle i visoku praktičnu inteligenciju. Međutim, oko 6% njih bilo je neuspješno; struktura njihove ličnosti i izvanjske okolnosti onemogućili su im korištenje inteligencije na socijalno poželjan način. Hans Jürgen Eysenck ovdje opako nadodaje kako “s druge strane, netko može biti socijalno uspješan, a da nije osobito inteligentan. Postoje mnoge takve skupine: sportaši, zabavljači, članovi kraljevskih obitelji, prostitutke – dobar su primjer za to.” (Političare ne spominje; bit će da je ta skupina i socijalno uspješna i inteligentna.)
Prosječni kvocijent inteligencije (IQ) kreće se između 90 i 110. Po 140, navodno, imaju Shakira, Natalie Portman, Madonna i Sharon Stone, a Lisa Kudrow 154, Matt Damon 160…Najviši izmjereni ima Marylin vos Savant: 228! Niti pjeva, niti glumi, ali dobro izgleda. Bavi se istraživanjima na području obrazovanja i medicine. I piše.
- Hans Jürgen Eysenck – britanski psiholog njemačkog podrijetla, teoretičar ličnosti. Jedan je od najutjecajnijihi najcitiranijih psihologa 20. stoljeća.
- Lewis Madison Terman – američki psiholog, jedan od pionira edukacijske psihologije
Iz knjige: A što biste vi učinili
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec
