Ovo područje regulirano je Zakonom o doprinosima za obvezna osiguranja te Zakonom o porezu na dohodak. Pri tome je određeno da na drugi dohodak budu obračunati doprinosi i porezi po slijedećim stopama:
– Doprinos za mirovinsko osiguranje (MIO) 20 % i to 15% za 1. stup te 5% za 2. stup mirovinskog osiguranja
– Doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje 15 %
– Porez na dohodak obračunava se prema stopi od 25 % + prirez i to na razliku primitaka i izdataka umanjenog za doprinose za mirovinsko osiguranje (MiO) .
Pri tome treba svakako pripaziti na nekoliko bitnih odredbi:
– Isplatitelj je preostalu razliku nakon odbitka doprinosa i poreza dužan po Zakonu o porezu na dohodak isplatiti na žiro-račun (ne tekući račun!)
– Za nepoštivanje ove odredbe kazne se kreću od 500,00 do čak 50.000,00 kuna.
– Kod drugog dohotka vrlo je važno voditi računa o zakonskoj granici ulaska u sustav PDV-a. Rad na temelju Ugovora o djelu smatra se samostalnim radom, a prema Zakonu o PDV-u osobe koje se bave poduzetničkom djelatnošću, a koje u poslovnoj godini imaju primitke po Ugovoru o djelu veće od 85.000,00 kuna moraju se po sili Zakona do 15.sijećnja slijedeće godine prijaviti u sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV). Sukladno tome izvršitelj (pružatelj) usluge treba u idućoj poslovnoj godini uz porez na dohodak te doprinose plaćati još i PDV.
Razlike između Ugovora o djelu i Ugovora o radu
Bitno je da u praksi poslodavci dobro razlikuju Ugovor o djelu i nesamostalni rad. Uslijed krivih tumačenja poslodavaca vrlo često dolazi do kazni pri nadzoru koji provodi inspekcija rada. Ugovor o djelu je jedini dokument koji uređuje odnos između naručitelja i izvršitelja određenog posla. Po završetku dogovorenog posla i ispunjenju ugovorenih obveza sve pretpostavke međusobnog odnosa prestaju i nakon toga naručitelj, a ni izvršitelj nemaju daljnjih međusobnih obveza.
Velike razlike očituju se i kod prava i obveza pri za vrijeme obavljanja posla. Npr. kod Ugovora o djelu troškovi koji nastaju u kontekstu izvršavanja usluge su troškovi izvršitelja (dnevnice, putni troškovi i sl.) dok su kod rada prema Ugovoru o radu (nesamostalni rad) to troškovi koje snosi poslodavac. Nadalje Ugovor o radu regulira i pitanje godišnjih odmora, plaćenog dopusta, nemogućnosti obavljanja posla radi bolesti i sl. što kod Ugovora o djelu nije slučaj.
Ugovorom o radu stječe pravo na naknadu za bolovanje, a također mu aktivno teče i radni staž. Različit je također i porezni položaj budući da kod drugog dohotka (Ugovora o djelu) nema poreznih olakšica te se na razliku primitaka obračunava porez standardnom stopom od 25% + prirez.
Zakonski okvir
Čl. 32. Zakona o porezu na dohodak prepoznaje neke od djelatnosti za koje je primjereno sklopiti Ugovor o djelu, a dohotke ostvarene na taj način regulira skupnim nazivom „drugi dohodak”. Neke od spomenutih djelatnosti su npr.: usluge trgovačkog putnica, akviziterske usluge, konzultantske usluge, usluge sudskog vještaka, sportskih sudaca, tumača i druge slične djelatnosti u kojima se uslijed naravi posla ne zasniva nužno radni odnos.
Ugovor o djelu praktičan je alat za kratkotrajno zapošljavanje na projektnoj bazi i zbog svoje fleksibilnosti pogodan je za širok krug poslodavaca. Pri tome samo budite sigurni da posao za koji sklapate Ugovor o djelu nema obilježja nesamostalnog rada.
