“Koliko košta kada jedan ministar leti iz Berlina u Bruxelles na neku konferenciju?” “Koliko će biti udaljena nova pruga brzog vlaka od našeg sela?” “Kakav utjecaj će imati ACTA (sporazum o zaštiti autorskih prava) na zemlje u razvoju?” Takva pitanja muče njemačke građane i oni ih postavljaju svojim političarima preko interneta.
Dobro je pitanje i izvjesni Jürgen Krampf postavio njemačkoj kancelarki: zašto mora plaćati televizijsku pretplatu za državnu televiziju samo zato što ima uređaj – televizor iako gleda samo privatne kanale? Pa je, vodeći se istom logikom, šaljivo pita: “Mogu li onda zatražiti i dječji doplatak? Doduše, ja nemam djecu, ali imam spravu kojom bih je mogao napraviti.”
Neki političari se trude, a neki…
Jedan od portala koji skuplja brojna pitanja građana i prosljeđuje ih do svih članova vlade i do ostalih 619 zastupnika njemačkog parlamenta je www.abgeordnetenwatch.de. Tamo se, međutim, ipak ne može pisati baš sve što se želi i sadržaj nadzire grupica od petnaestak studenata i studentica. Ono što se neće pojaviti na stranici su pisma koja krše pravila: svako pismo mora biti potpisano, nema uvreda, nema pitanja o privatnom životu niti izjava koje krše zakon.
Ali političarima se prosljeđuju i pitanja koja su “pala” na provjeri: “To političarima daje dobru sliku o raspoloženju koje vlada među građanima”, objašnjava Gregor Hackmack, jedan od osnivača ove stranice. Svakoga dana se obrađuje oko 150 pitanja: “To je normalno, pred izbore ih je mnogo više.” Mnogi političari odgovaraju osobno, a mnogi se očito i trude dati iscrpan odgovor na postavljeno pitanje. Najaktivniji su političar ljevice Gregor Gysi, političar Zelenih Hans Christian Ströbele, liberal Christian Lindner i Andrea Nahles iz socijaldemokrata.
Njemačka kancelarka Angela Merkel je na samom dnu tog popisa. Na riječima ona zagovara komunikaciju s građanima i s vremena na vrijeme objavljuje “razgovor” na YouTubeu gdje onda govori o nekim problemima. Ali ipak očito zazire od prave komunikacije: do sada su joj preko ove stranice stigla 593 pitanja – i nije odgovorila niti na jedno.
Odgovor po sili zakona!
S druge strane, možda ne osobno kancelarka, ali njezin ured je i zakonski obvezan dati odgovor na upit građana, upozorava Christian Humborg, šef njemačke podružnice organizacije Transparency International. Prije su novinari imali pravo postaviti pitanje javnim institucijama koje su onda morale odgovoriti, ali je europska inicijativa – koju je prihvatila i Njemačka – da se to pravo dodjeli svim građanima.
To na primjer mogu učiniti preko portala www.fragdenstaat.de (u prijevodu: pitaj državu). Preko njega se građani mogu obratiti državnim institucijama na svim razinama, od ureda kancelarke pa do pojedine općine. Tu je problem što neki upiti, poput osobnih podataka svih stanovnika neke općine, predstavljaju podatke kojima bi se mogla prekršiti privatnost pa i predstavnik Transparency Internationala ukazuje kako takvi upiti mogu i moraju ostati neodgovoreni.
Što Bundestag zna o vanzemaljcima?
Poseban problem jest što bi pripremanje odgovora na neka pitanja građana moglo stvoriti dodatne troškove – i onda se postavlja pitanje, tko ih mora platiti? Ali već neko vrijeme se povlači i bizaran spor oko jednog upita građana stručnoj službi za znanost Bundestaga. Naime, ta je služba parlamenta jednom bila zadužena odgovoriti na pitanje postoje li leteći tanjuri i život na drugim planetima. “I onda je netko želio dobiti izvješće te službe”, objašnjava Christian Humborg. “Tada je izbio spor oko toga može li se to objaviti. Bundestag je objavio svoje mišljenje kako bi to kršilo autorska prava – što je naravno prilično čudno, jer se tu radi o dokumentima koje su nastali u državnoj instituciji.” Tom sporu još uvijek nije došao kraj i sada se ovim pitanjem bavi sud.
Nedavno se pojavila i jedna stranica koja ide još korak dalje u povezivanju građana i političara. Udruga “Digitale Gesellschaft” (Digitalno društvo) je ponudila građanima da “usvoje” pojedine političare. Za malu financijsku potporu udruzi, građani mogu javno savjetovati svog štićenika i redovito izvještavati o svojim iskustvima. Ipak: tek pojedini zastupnici su prihvatili ideju da ih se “adoptira” preko mreže i pitanje je kako će to funkcionirati.
Jedan korisnik je već “usvojio” Angelu Merkel, ali stranica njegovih (ili njezinih) iskustava je – a što drugo nego prazna.
