1. Prvi koraci kojima se proces implementacije nove ideje u kompaniju provodi odnose se na prikupljanje informacija o segmentu koji želimo unaprijediti. Informacije su u današnjem vremenu razvojem tehnologije i doslovno nepreglednim količinama podataka na internetu ipak najtraženija roba. Špijunaža, prelasci visokopozicioniranih menadžera iz konkurentskih tvrtki motivirani novcem, ali i znanjima koji ti pojedinci imaju o strukturi kompanija u kojima su radili.
2. Usporedba svojega s poslovanjem željenog modela obavlja se po određenim parametrima (primjerice približan broj zaposlenih ili približno isti izdaci za marketing) da bi se postigla maksimalna točnost prije početka implementiranja novih spoznaja.
3. Analiza podataka. Benchmarking taj korak čini relativno jednostavnim jer se rabe realni pokazatelji koji stavljaju kompaniju u odnose s drugim tvrkama u poljima u kojima se analiza provodi. Takva je analiza objektivna i pokazuje menadžment u kojim područjima ima najviše prostora za napredak.
4. Uvođenje mjera operativni je dio teorije. Odrađuje ga menadžment pokušavajući povećati konkurentnost kompanije.
Troškovi “benchmarkinga”
Kompanije su obično svjesne većine svojih snaga i slabosti. Na primjeru Xeroxa vidjeli smo da se nekad može podcijeniti ili precijeniti konkurentske kvalitete i na taj način trpjeti na rezultatima u tržišnoj utakmici. Ako se želi riješiti slabijih komponenata, potrebno je provesti opsežne radnje prije početka implementacije benchmarkinga u sustav. Ciljane ankete i upitnici koji daju odgovarajući feedback trebaju se provesti među kupcima, ali također i unutar kompanije, interno.
Benchmarking nije iznimno skupa metoda za implementiranje u kompaniji. Neki od osnovnih troškova koji se mogu očekivati sljedeći su:
* Visit costs (troškovi putovanja) – već je navedeno da je najefikasniji način benchmarkinga slanje timova koji proučavaju proizvodne procese ili usluge neke kompanije. Učenje novih načina sigurno nije moguće u nekoliko dana pa se troškovi smještaja, putovanja i ostali putni troškovi moraju računati kao dio pripremne faze implementacije benchmarkinga u kompaniju.
* Time costs (utrošak vremena) – timovi se sastavljaju od ljudi koji će najlakše usvojiti nova znanja i tehnologije. Ovisno o industrijskoj grani u kojoj se obavlja benchmarking, izvjesno je da će kompanije na obuku slati iskusne menadžere, analitičare, inženjere, koji će novosti u procesu lakše prenijeti na podređene u kompaniji. Njihov utrošak vremena (vrijeme koje gube učeći u drugoj kompaniji) treba efikasno zamijeniti ljudima koji su dorasli razini zadataka tih zaposlenika.
* Benchmarking database costs (baza podataka) – kompanije koje tek uvode benchmarking u dnevnu rutinu obično kreiraju bazu podataka koja im služi kao teorijski oslonac dobre prakse iz poduzeća koje su promatrali.
