Cijene goriva ponovo nam zagorčavaju život. Ako ste sretnik koji je u automobil ugradio plin, više se i ne osjećate tako sretnim. Slično je i sa skupim dizelašima – prošli vikend na benzinskim crpkama zatekli smo rekordno visoke cijene dizelskoga goriva. Domaće cijene formiraju se prema kretanjima na mediteranskom tržištu, i to su zadana pravila igre. Kako se cijene kreiraju na globanom tržištu i što možemo očekivati u idućim mjesecima?
Zar su nam krivi Kinezi?
Sudeći prema trendovima, cijene barela nafte uskoro će ponovo probiti granicu od 100 dolara. Brojka možda i nije novost (2008. barel je prešao granicu od 140 dolara) – ali su zato novost potrošači energenata. Grafovi se prema nebu krive zbog novog gospodarskog poretka u svijetu. Kinezi su prvi put u povijesti prestigli Amerikance po potrošnji energije. Cijene nafte tako su dosegnule najvišu razinu u 26 mjeseci.
Iranski predstavnik u OPEC-u izjavio je prošli tjedan kako očekuje „barel za 100 dolara vrlo brzo“. Američki investitori takve poruke shvaćaju ozbiljno pa se na tržištu značajno više trguje s dugim pozicijama nafte – jasan znak kako nitko ne očekuje pad cijena, čak ni zadržavanje na ovim vrijednostima. Na američkom tržištu sredinom prošlog tjedna cijena je rasla za tri centa, na 91,52 dolara, na londonskom držale nešto više vrijednosti – 94,38 dolara po barelu.
Rast cijene znači oporavak svjetskih ekonomija, i to je globalno pozitivan znak. Ipak, problem novih poskupljenja nafte jest prebrz rast cijena, što može vrlo negativno djelovati na burzu – scenarij je to viđen prije dvije godine. Nakon posljednjeg šoka globalna ekonomija oporavljala se dvije godine. Nepravedno bi bilo reći da je nafta isključivi krivac. Ali da je jedan od krivaca – to je svima jasno.
Mediteransko tržište i politika
Dodatnu otegotnu okolnost predstavlja zima – period veće potražnje za energentima na globalnoj razini. Cijene formirane na regionalnim tržištima prelit će se u Hrvatsku, od Ine ne treba očekivati ništa drugo no praćenje cjenovnih trendova. “Usklađivanje cijene s mediteranskim tržištem” stručno je skrojen termin za jednostavnu formulu dostupnu u Pravilniku o utvrđivanju cijena naftnih derivata; Narodne novine 57/06. Formulom se cijena domaćeg goriva izračunava; prosječna srednja cijena naftnih derivata na Platt’s European Marketscan (na paritetu CIF/FOB Med Italy) pomnožimo je s prosječnim prodajnim tečajem kn/USD prema HNB-u rezultatu zbrojimo troškove skladištenja, manipulacije… i eto nam naše cijene.
A to krajnjem korisniku, nama, znači dvije stvari: Vlada se može ljutiti, pozivati na socijalnu osjetljivost i političkim pritiscima skidati vrhnje s Inine zarade – ali ne i značajno formirati cijene goriva u Hrvatskoj. Drugo (i crnje) u slučaju daljnjeg rasta cijene goriva znači rast i cijena kruha, usluga, prijevoza, komunalija…
Problem pred kojim stojimo čini se pomalo ironičnim: OPEC se utrkuje cijenama, Zapad i Kina ih prihvaćaju jer krizu žele ostaviti u prošlom vremenu. Mi svoju krizu i dalje vučemo, ali eto nemamo svoje privatno “hrvatsko tržište” gdje bismo cijene mogli formirati prema vlastitom nahođenju. Pa ako smo se u krizu i sunovratili simultano s ostatkom svijeta, izlazak ćemo (a ovo je jedan od bolnih primjera) morati prokopati sami, jer na nas ne čeka nitko – pa tako ni to nesretno mediteransko tržište.
Ili možemo zamoliti Kineze da se vrate dobrim starim običajima iz prošlosti – masovnim biciklijadama.
