Nakon studija fizike u Zagrebu, Goran Jeras se seli u Nizozemsku gdje radi u konzultantskoj tvrtki kao poslovni konzultant za velike međunarodne banke i osiguravajuća društva. S početkom financijske krize počeo je raditi na evaluaciji poslovnih procesa unutar financijskih institucija, posebice vezane uz upravljanje rizicima gdje shvaća neodrživost trenutnog financijskog sustava.
Nakon sedam godina provedenih u Nizozemskoj, vraća se u Hrvatsku gdje s grupom suradnika započinje procese oko osnivanja nove etične banke koja će raditi po drugačijoj poslovnoj paradigmi i pomagati stavljati lokalne resurse u funkciju održivog i inkluzivnog razvoja društva. Od 2014. obavlja dužnost upravitelja Zadruge za etično financiranje, najveće zadruge u Hrvatskoj te je od 2015.-2018. član ekspertne skupine za društveno poduzetništvo pri Europskoj komisiji u Brusselsu.
Nova era nefinancijskog izvještavanja trebala bi učiniti tvrtke odgovornijima prema društvu, postaviti čvršće standarde za izvještavanje i omogućiti usporedivost podataka, a do 2027. godine obveza nefinancijskog izvještavanja očekuje se i za sva mala i srednja poduzeća. ECG metodologija uvodi se na hrvatsko tržište u okviru projekta eECONOMIJA, koji Zadruga za etično financiranje (ZEF) provodi u suradnji sa Zelenom mrežom aktivističkih grupa (ZMAG) i uz podršku Europskog socijalnog fonda.
Gospodine Jeras, do 2027. godine obveza nefinancijskog izvještavanja očekuje se i za sva mala i srednja poduzeća. Je li Hrvatska spremna za to?
Nefinancijsko izvještavanje do sada je bilo obveza samo za velika poduzeća, a s obzirom na to da sektor malih i srednjih poduzeća ima značajno najveći udio u broju poduzeća u Hrvatskoj, praksa nefinancijskog izvještavanja novina je za veći broj poduzetnika.
U tom smislu važno je da se poduzeća u razdoblju tranzicije upoznaju s nadolazećim obvezama i da počnu pratiti specifične indikatore, koristeći se pritom metodologijom koja im pruža sveobuhvatnu sliku njihovog poslovanja i potreba za poboljšanjem te tako osiguraju konkurentnost i dugoročnu održivost svog poslovanja.
Kada govorimo o spremnosti na promjene u kontekstu održive ekonomije, vjerujemo da velika većina niti poduzetnika niti političara nije niti svjesna sveobuhvatnosti koju nam ta tranzicija donosi. Prema istraživanjima Global Impact Investment Networka, trenutno je svega 1.5% globalnih investicija održivo iz svih aspekata održivog razvoja – i okolišnih i društvenih. Ciljevi održivosti se ne mogu zadovoljiti s 30%, 50% ili 90% održivosti – održivi smo jedino ako smo održivi 100%, a to pokazuje veličinu zadatka koji je pred nama. Oni koji ranije to prepoznaju i prilagode su jedini koji imaju mjesto u ekonomskoj budućnosti, a svi ostali će se morati ili prilagoditi ili nestati. Mi radimo na tome da tu poruku što prije i temeljitije prenesemo poduzetnicima u Hrvatskoj i pomognemo im u navedenoj transformaciji.
Međunarodna metodologija Economy for the Common Good (ECG), pruža sveobuhvatnu sliku o tome koliko su poslovanje, ulaganja i djelatnosti neke organizacije doista održivi. Smatrate li da hrvatska poduzeća, općenito gledano, idu u smjeru održivosti?
Postoje primjeri dobre prakse u Hrvatskoj koji integriraju kriterije održivosti u svoje poslovanje, međutim, obzirom na manjkavosti dosadašnje standardizacije za nefinancijsko izvještavanje, zbog čega i jest u procesu revizija direktive Europske unije za nefinancijsko izvještavanje (2014/95/EUDirective 2014/95/EU), prilikom izvještavanja, poduzeća su većim dijelom zadovoljavala minimalne kriterije koji ne pružaju sveobuhvatnu sliku poslovanja u odnosu na održivost i utjecaj na zajednicu. Održivost se ne može gledati samo kroz jedan parametar poput recimo emisija stakleničkih plinova. Održivost je održiva jedino ako pokriva sve pokazatelje – i emisije CO2, ali i zbrinjavanje i recikliranje otpada, zaštitu biljnih i životinjskih vrsta i bioraznolikosti, smanjenje društvene nejednakosti, osiguravanja prava na stanovanje, zdravu hranu, pitku vodu itd. Kako bi to postigli, održivost treba biti ključni element svakog segmenta poslovanja – od strateškog planiranja pa do svih operativnih procesa unutar poduzeća kao i odnosa tog poduzeća sa zajednicom u kojoj djeluje. Tek tada možemo pričati o pravoj održivosti.
U svibnju ste održali prvi ciklus treninga za buduće stručnjake za mjerenje i praćenje društvenog utjecaja poduzeća međunarodnom metodologijom Economy for the Common Good (ECG). Koliko su Hrvati zainteresirani za takve edukacije?
S obzirom na to da je trening bio organiziran za članice i članove Zadruge za etično financiranje koji dijele vrijednosti Zadruge i podržavaju transformaciju ekonomije u Ekonomiju za opće dobro koja pak podrazumijeva praćenje utjecaja poduzeća na zajednicu i okoliš, trening je od strane članica i članova prepoznat kao vrijedan alat za ispunjavanje ciljeva Zadruge, a i općenito vidimo kontinuiran rast interesa i građana i poduzeća za navedene teme jer su one stvarno od ključne važnosti za poboljšanje kvalitete života društva.
