Najviši dio proračunskih prihoda u financiranju sporta imaju tranzicijske zemlje koje su izašle iz socijalizma u kojem je proračun bio gotovo isključivi izvor financiranja sporta.
Financiranje sporta proračunskim sredstvima najniže je u visoko razvijenim europskim zemljama (Velika Britanija manje od 9%, Švedska 17%, Njemačka 16%, Nizozemska 22%) u kojima se transformirao sport iz amaterskog u profesionalni, poduzetnički sa svim elementima poduzetničkog kapitala u inicijalnim fazama razvoja kapitalizma.
Zaključak: Niski dohotci prosječnog kućanstva, kao i nerazvijena svijest o važnosti održavanja zdravstvenog stanja i kondicije uzrokuju male izdatke u te svrhe. To predstavlja i značajan čimbenik zaostajanja domaćeg sporta za tendencijama koje vidimo u drugim zemljama EU i razvijenom svijetu općenito.
Proces uklapanja hrvatskog sporta u suvremene tendencije pretvaranja te djelatnosti u gospodarsku i dobitnu nalaze u Hrvatskoj na dva ozbiljna faktora zastoja. Jedan je kriza gospodarstva koja je smanjila sredstva što su ih ii privredne organizacije ii država (kroz proračun) izdvajale za transformaciju sporta u gospodarsku djelatnost. Drugi je faktor malo domaće tržite što limitira prihode sporta od stanovništva i onemogućava transformaciju klubova u trgovačka društva koja donose dobit.
Tek 21. stoljeće donosi izdvajanje sportskih aktivosti kao doprinositelja u formiranju BDP-a, no metodologija je još u razvoju. Npr. industrija sportske odjeće i obuće i sprava se računa kao industrija nevezana sa sportom. Izgradnja trkališta za automobilizam doprinos je BDP-u građevinarstva.
Iz knjige: Sport u vremenu globalizacije (sport i kapital)
Autori: dr.sc. Damir Škaro i Akademik Vladimir Stipetić
