Nova vremena traže nove odnose i konkurentnost postaje lajtmotiv svih političkih govora. Europa neće odustati od svoje socijalne politike i zaštite radnika, ali se novim mjerama, sažetim u riječ „fleksigurnost”, želi postići veća fleksibilnost radne snage.
Veća fleksibilnost radne snage
Što to konkretno znači za stanovnike Staroga kontinenta? Činjenica jest da će se otkazi postajati sve češći, kao i atipično radno vrijeme, prilagođeno potrebama pojedine kompanije.
Ugovori na određeno vrijeme, koji su u Hrvatskoj dovedeni do savršenstva, neće biti strani ni europskim radnicima. Ipak, nije sve tako crno – razvijena „sigurnosna mreža” socijalnih olakšica olakšat će razdoblje do pronalaska novoga zaposlenja. Taj recept nije potpuno nova ideja u Europi. Nizozemska, Danska i Belgija primjenjuju svoju inačicu „fleksigurnosti” čitavo desetljeće.
Europska komisija za prava radnika
Ideja koje su pojedine zemlje uspješno primjenjivale postupno je postajala politika EU. Godine 2006. Europska komisija svoj je izvještaj „Zapošljavanje u Europi” posvetila toj problematici.
Komisija je u prvi plan stavila sustave zaštite radnih mjesta, poboljšanje socijalne skrbi i promicanje cjeloživotnog obrazovanja.
Zbog posebnosti pojedinih nacionalnih gospodarstava, nema jedinstvene formule po kojoj bi se taj model mogao uvesti u sve zemlje EU, pa tako za neko vrijeme i u Hrvatsku. Pomiriti interese poslodavaca i radnika preduvjet je uspjeha te reforme.
Fleksibilnost radne snage kao odgovor na sve veću globalnu konkurenciju s jedne strane moraju s druge pratiti stabilni zakonski okviri i socijalne pomoći koje daju sigurnost radnicima.
