S obzirom da ćemo tijekom 2013. pristupiti Europskoj uniji, na području EU fondova dogodit će se prilično značajne promjene koje će na svojoj koži osjetiti hrvatski korisnici sredstava. Hoće li one rezultirati pozitivnim ili negativnim pomacima tek treba vidjeti, ali sada je dobra trenutak da se pobroje prilike i opasnosti.
Pozitivan aspekt svakako označava prelazak na nove programe financiranja, stukturne fondove i kohezijski fond, koji su znatno izdašniji od pretpristupnih programa. Tijekom 2013. nastavit će se pripreme za prelazak na ove programe, ali će se Unija istovremeno pripremati za novu financijsku perspektivu, što znači da će pripremati nove programe Unije koji će zamijeniti dobro poznate programe kao što su FP7, CIP i druge.
Drugim riječima, na raspolaganju će biti oko 10 puta više novca, što stvara preduvjete za provedbu kapitalnih projekata, povećanje broja korisnika i uključivanje poduzetništva u obavljanje radova za velike infrastrukturne projekte. Dobra apsorpcija i kvalitetni rezultati koji se postižu projektima mogu biti podloga za rast hrvatskog gospodarstva, međutim stvari nisu toliko jednostavne kao što se na prvi pogled čini.
Opasnost koja bi se mogla pretvoriti u veliku hrvatsku katastrofu jest nedovoljna pripremljenost administracije za prihvat i usmjeravanje sredstava. Ako ne postoje oni koji će cijelu stvar provoditi u djelo, raspisivati natječaje, dodjeljivati novac, kontrolirati kako sustav funkcionira, izvještavati o rezultatima, onda nema niti projekata, a još manje europskog novca.
Drugi važan aspekt koji je nužan preduvjet za trošenje novca iz EU fondova jest određivanje prioriteta financiranja, odnosno programiranje kao temelj za izradu operativnih programa i Nacionalnog strateškog referentnog okvira. Dakle, važno je na vrijeme utvrditi što će se financirati, tko može koristiti sredstva i koji se rezultati time žele postići.
Hrvatska se politika, nažalost, u oba aspekta više koncentrirala na drugu polovicu 2013., nego na sljedeću financijsku perspektivu koja nudi znatno veće financijske iznose i mogućnost postizanja konkretnih rezultata. To može dovesti do slabije pripreme za period 2014. – 2020., a samim time do nedovoljne apsorpcije sredstava ili čak pristojne apsorpcije koja, uz potpuni nedostatak jasnih kriterija za dobivanje sredstava, ne jamči postizanje zacrtanih rezultata, a samim time ne dovodi do razvoja države i njezina gospodarstva.
2013. bit će važna jer će slika o budućnosti EU fondova u Hrvatskoj biti jasnija, nego što je to sada. Ona će pokazati hoće li nadležna tijela, a poglavito Ministarstvo regionalnaog razvoja i fondova EU, omogućiti uključivanje zainteresirane javnosti u proces pripreme za sljedeću financijsku perspektivu, podići razinu transparentnosti funkcioniranja cijeloga sustava, kao i donijeti jasne procedure i kriterije za dobivanje sredstava kako bi svi imali jednake mogućnosti.
Ujedno će pokazati koliko je, s druge strane, javnost spremna aktivno sudjelovati u procesima donošenja odluka o prioritetima financiranja i koliko potencijalni korisnici sredstava zapravo žele doprinjeti tome da novac ide u ruke onih koji imaju razvojne projekte.
Sve to i više donijet će 2013. – godina uvertira za sljedeću financijsku perspektivu.
