Samo bi Kinezi mogli kupiti autoceste u Hrvatskoj! Odnosno, monetizirati ih i dati priželjkivane dvije i pol do tri milijarde eura kako bi dobili pravo ubiranja prihoda i upravljanja nad gotovo 1.200 kilometara autocesta u Hrvatskoj koliko je u nadležnosti Hrvatskih autocesta i »Autoceste Rijeka-Zagreb«. Novi list piše da ovakva procjena stiže iz nekoliko anonimnih izvora, političkih i stručnih, i vrlo je zanimljiva, tim više što je Kina već odradila nekoliko sličnih investicija, a posljednju je najavila u Srbiji.
Tamo je kineska tvrtka za izgradnju mostova i cesta CRBC uputila državnom poduzeću »Koridori Srbije« ponudu vrijednu 2,5 milijardi eura za financiranje i izgradnju dionica autoceste od Beograda do granice s Crnom Gorom. Ukupno bi se gradilo oko 270 kilometara, a sve to potvrdio je prošlog tjedna ravnatelj »Koridora Srbije« Mihajlo Mišić koji je ponudu ocijenio jako atraktivnom i dodao kako je ponuda utemeljena na odluci kineske vlade o izdvajanju kredita od deset milijuna eura za projekte u jugoistočnoj Europi.
Put u Kinu
Na odgovor koliko je realan kineski interes za autoceste u Hrvatskoj trebat će pričekati još neko vrijeme, jer je Vlada tek u početnoj fazi moguće odluke o tzv. monetizaciji, odnosno tek se kreće u natječaj za izbor konzultanta, koji bi trebao dati okvir i uvjete pod kojima bi se navedeni posao mogao obaviti. Konzultant bi trebao biti izabran negdje u prvom kvartalu naredne godine nakon čega će tek uslijediti rasprava o uvjetima koncesije, ali bi se i daleko ranije trebali dogoditi izuzetno važni razgovori predstavnika Hrvatske s potencijalnim partnerima u Kini i to upravo na temu realizacije kineskih investicija u Hrvatskoj. Ove jeseni u planu je odlazak u Kinu nekoliko iznimno važnih hrvatskih delegacija, čiji je cilj, po prvi puta, sasvim konkretno raspraviti probleme sa investicijama, te Kinezima ponuditi i neka sasvim praktična rješenja, koja su dosad bila nepremostiva prepreka.
Ceste pravi test
Prije svega je riječ o modelu korištenja zemljišta sa infrastrukturom za proizvodne pogone ukoliko takav interes postoji u Kini uz korištenje niza olakšica, koje se uskoro uvode u Hrvatskoj, od umanjenja poreza sve do novčane stimulacije za svako novootvoreno radno mjesto. Pravi test kineskih namjera neće biti riječka luka ili nizinska pruga o kojima se u javnosti najviše priča, jer tu projekti nisu ni blizu visoke faze gotovosti, već autoceste i ulaganja u gospodarskim zonama. Stoga je sasvim jasno da priča o monetizaciji autocesta nikako nije isključivo ekonomske prirode, već je duboko isprepletena s geopolitičkim i strateškim interesima u odnosima Kine i Europe. Eventualnim ulaskom u monetizaciju hrvatskih autocesta Kina svakako ne bi dobila samo pravo upravljanja i naplate, već i važan utjecaj na sve odluke vezane uz autoceste u narednih 30 godina, što opet podrazumjeva i utjecaj na sva važnija pitanja vezana uz prometnu infrastrukturu u Hrvatskoj.
Cijena cestarina
Stoga treba spomenuti i kineski uvjet za preuzimanje gradnje autocesta u Srbiji, da 40 posto radova izvode srbijanske, a 60 posto kineske tvrtke. Uvjet koji, prije ili poslije, može biti ponovljen i u Hrvatskoj. Isto tako, najveća bojazan ostaje u pitanju koliko će cestarina poskupjeti nakon eventualne monetizacije? Hoće li to biti kao kod koncesije za autocestu Zagreb-Macelj, koju ima Strabag, a po kilometru je danas gotovo dvostruko skuplja od ostalih autocesta u Hrvatskoj. Bili to Kinezi ili netko drugi, taj je scenario za građane Hrvatske najgori i najopasniji, jer bi prodajom autocesta dodatni teret i dug zgodno bio prebačen na leđa korisnika, a to su većinom upravo građani RH.
