S jedne strane, zakon nas prisiljava ispostaviti račun za predujam s elementima iz članka 15. st. 3. zakona. Međutim, prema članku 78. Pravilnika o PDV-u računi za primljene predujmove smatraju se ispravama samo u smislu i za potrebe Zakona o PDV-u, što znači da se ti računi ispostavljaju samo i jedino za porezne svrhe.
Slovo zakona, što je pravilan tretman?
S druge pak Zakon o PDV-u članak 8. stavak 1. te Pravilnik o PDV-u članak 51. st. 1. definiraju da osnovicu poreza na dodanu vrijednost čini naknada za isporučena dobra ili usluge, i to je dio koji zbunjuje. U Zakonu o PDV-u u članku 8. st. 3. te Pravilniku o PDV-u članak 52. st. 1. propisano je da ako se naknadno umanji naknada za isporučena dobra ili usluge zbog različitih vrsta popusta koje isporučitelj daje primatelju, kao što su popusti zbog ranijeg plaćanja (casa sconto), rabati i druge vrste odobrenja (bonifikacija) ili zbog nemogućnosti naplate, tada se umanjuje porezna osnovica.
Smanjivanje porezne osnovice po osnovi naknadnih umanjenja smije se provesti kod isporučitelja tek nakon ispravka pretporeza kod primatelja, o čemu je primatelj obvezan pisano izvijestiti isporučitelja. Često se previdi da je navedena isporuka, a račun za predujam izdan je u porezne svrhe, a ne za isporuku. Stoga se može zaključiti da je ovjera storno-računa za predujam nepotrebna.
No postoji iznimka, a to je članak 108. st. 2., u kojem je izričito navedeno da ako po plaćenom predujmu ne dođe do isporuke dobra ili usluge a plaćeni predujam vrati se uplatitelju predujma, on gubi pravo na odbitak pretporeza. U tom slučaju mora pismeno izvijestiti primatelja predujma da je obavio ispravak pretporeza, a primatelj predujma tada smanjuje svoju poreznu obvezu.
Jednostavan rezime svega glasi: ovjera storno-računa za predujam potrebna je isključivo ako nakon uplaćenoga predujma ne dođe do isporuke a uplatitelju se vrati primljeni predujam.
Osigurajte se od rizika nepribavljanja ovjere storno-računa za predujam
Iako je u zakonu sve lijepo navedeno, naše su prilike daleko od idile pa se često u praksi poduzeća koja izdaju račun za predujam (u slučajevima gdje poslije ne dođe do isporuke) izdaju storno-račun za predujam i vrate primljeni avans nađu u čudu kada doznaju da im druga strana ne želi ovjeriti račun za predujam pa ne mogu iskoristiti pretporez po izdanom storno-računu za predujam koji su prethodno bili obvezni uplatiti nego će im iznos PDV-a iskazan na storno-računu za predujam poslije biti čisti trošak.
U praksi se pojavila gruba ali efikasna zaštita od tog rizika da se povrat predujma često uvjetuje prethodnim primitkom obavijesti da je druga strana ispravila pretporez po prethodno izdanom računu za predujam u svojim knjigama.
