Osnovna razlika između medijacije i suđenja je sljedeća – medijacija nije okrenuta prošlosti, kao što je to slučaj u sudskom procesu, nego je fokusirana na buduće razrješenje problema. Njeguje „win-win“ filozofiju, dok odlukom suda uvijek netko gubi. Neutralna strana ne presuđuje, nego pomaže u procesu.
Za vas mirenje je postala karijera. Što točno radite?
– Moja specijalizacija je transformativno posredovanje, model kojem je fokus osobna interakcija među strankama. U dosadašnjoj praksi se pokazalo da transformativno posredovanje dobro prolazi u obiteljskim ili partnerskim konfliktima, znači u situacijama u kojima je izgledno da stranke i nakon medijacije provode neko vrijeme zajedno. Ipak to nije isključivo pravilo – mnoge kompanije (U.S. Postal Office primjerice) i državne agencije uvele su u svoju praksu mirenja upravo transformativno posredovanje.
Zašto stranke prihvaćaju ulogu miritelja?
Iskreno, mislim da stranke često prihvate mirenje kao rješenje jer ih odvjetnici uvjere kako „ne mogu proći bolje“. Meni se čini da mogu proći bolje. Transformativna medijacija konflikt doživljava kao krizu u interakciji među ljudima. Za vrijeme te krize sve strane (uključujući i odvjetnike) osjetit će strah, ranjivost, neodlučnost, nesigurnost u ishod, sumnju… Proces na sudu je bitka živaca i nadmudrivanja, a kao posljedica toga sučeva odluka je nepredvidljiva.
Koja je razlika transformativne medijacije od ostalih modela posredovanja?
Prije svega transformativni posrednici ne daju neutralnu ocjenu slučaja. Takav miritelj neće pokušavati ideje ili poruke „prenositi“ između stranaka, pokušavajući naći neku sredinu ili spustiti očekivanja klijenata kako se ne bi razočarali ishodom. Priznat ću vam – većina kreativnih rješenja dolazi upravo od klijenata a ne odvjetnika ili miritelja. Zato transformativna medijacija ohrabruje stranke u sporu da o problemima razgovaraju bez svojih odvjetnika. To nije uvjet, nego mogućnost. Želja medijatora je postići najveći mogući osjećaj upravljanja procesom – odlučuju o pravilima pregovaranja, diskutiraju o problemu, dogovaraju koje su granice (ako postoje) preko kojih ne žele preći.
Realnost je da stranke ipak na kraju ipak žele – pobijediti?
Medijator se suzdržava od davanja savjeta i pritiska na stranke. Izbjegavamo žučne rasprave koje su predvidive i nisu kreativne. Stranke ne žele „novog odvjetnika“ u vidu medijatora. Čak je i među odvjetnicima uvriježeno mišljenje da medijacija koja se temelji isključivo na procjeni samo „dijeli odgovornost“. Smatram kako medijacija kao proces ima znatno veće mogućnosti.
Prije svega transformativno mirenje podupire i ohrabruje pregovaranje otklanjajući sve polu-informacije koje mogu zamagliti put do rješenja. Medijator se u procesu ne nameće kao autoritativna figura i izbjegava se gledanje na proces kao na „podjelu kolača“ među strankama. Sve navedeno rezultira većim zadovoljstvom stranaka ali i odvjetnika jer se proces humanizira, umjesto demonizira.
O medijatoru: Christian Hartwig je licencirani miritelj po njemačkim standardima Bundesverband Mediation (Federal Organization for Mediation in Germany, BM). Zaposlen je u svojoj kompaniji Streitvermittler koja se bavi mirenjem. Radi i kao predavač i trener za rješavanje konflikata.
