Slika govori više od riječi i zato pokret izraz ili stav, dok nešto govorimo, može pregaziti izvrsno napisan govor ili poništiti priču koju prenosimo. Neverbalna komunikacija je dopunski kanal za slanje poruka jer prenosi i naglašava naše emocije, raspoloženja, misli i stavove.
U neverbalne poruke ulazi i naš način kretanja i držanja tijela, stil odijevanja kojeg smo izabrali, naš izraz lica i geste, ton glasa, pogled pa čak i dodir. Upravo ti neverbalni signali drugih lakše se uočavaju ili prepoznaju, a mi sami, dok nešto govorimo, nismo ni svjesni poruka koje šaljemo svojim tijelom, rukama, ili pogledom.
I dok verbalnu komunikaciju – ono što govorimo uglavnom možemo držati pod kontrolom i pratiti je, neverbalna komunikacija nam je uglavnom nešto što činimo nesvjesno ili automatizirano. A ako su neverbalni znaci koji vidimo suprotni onome što čujemo – upravo njima ćemo više vjerovati nego onome izrečenome. Treba biti svjestan kako neverbalna komunikacija može nadopuniti, ojačati, ali isto tako i poništiti, ili zanijekati ono što govorimo.
Poznavanje znakova neverbalne komunikacije može nam pomoći da bolje razumijemo ljude i smanjimo moguće nesporazume u komunikaciji, no jednako tako na prepoznamo kada ljudi govore istinu a kada se služe lažima. S druge strane neki od nas jako dobro prepoznaju te znakove tijela, a drugima su oni gotovo nevidljivi. Kod stvaranja imagea svatko od nas bi trebao razmisliti o tome kako komunicira i koliko su njegovo govor i nastup u skladu s onime što pokazuje njegovo tijelo, geste, ili kako izgleda dok komunicira.
Devet tipova neverbalne komunikacije
Proučavanje neverbalne komunikacije i ponašanja izazov je kojom se znanost bavi još od kraja 19. stoljeća i 1872. godine kada je objavljena knjiga Charlesa Darwina Izražavanje emocija čovjeka i životinja.
Od tada mnogi istraživači posvetili su se istraživanju tipova, posljedica i načina izražavanja neverbalne komunikacije. Iako su često ti signali vrlo suptilni i podsvjesni, prepoznato je devet tipova neverbalne komunikacije.
Izrazi lica su odgovorne za najveći dio neverbalne komunikacije. Smrknuto lice ili osmjeh mogu prenijeti mnoštvo poruka. Izraz lica neke osobe je najčešće prva stvar koju primijetimo i to puno prije nego li nam ta osoba kaže jednu riječi. Iako među ljudima na različitim krajevima svijeta postoji vrlo raznolika razina ponašanja i izražavanja emocija, izraz lica kod sreće, tuge, bijesa i straha su vrlo slične u cijelom svijetu.
Geste – namjerni pokreti i signale su važan način komunikacije bez riječi. One uključuju mahanje, pokazivanje, ili korištenje prstiju umjesto broja. U nekim kulturama određene geste znače različito i to je dobro znati ako se susrećete s ljudima koji dolaze s drugih strana svijeta.
Paralingvistika – koja se bavi komunikacijom glasom koja nije stvaran jezik, u svoja istraživanja uključuje ton glasa, glasnoću, njegovu visinu i modulaciju. Kada izgovaramo jasnim tonom, i glasno – slušatelji to mogu razumjeti kao naše slaganje s onime što govorimo i našim entuzijazmom prema onome što govorimo. Kada istu rečenicu kažemo s oklijevanjem i nesigurno – slušatelji mogu pretpostaviti da se s tom rečenicom ne slažemo ili nas ona ne zanima.
Dobar primjer za to je ono što damo kao odgovor na pitanje kako smo. „Dobro sam“ može davati jako različitu poruku ovisno o tome kako tu rečenicu izgovorimo i jasno dati onome kome odgovaramo uvid u to kako se, zapravo, osjećamo.
Govor tijela i držanje može puno dati našim slušateljima o tome što mislimo o onome što govorimo. Iako se često govori o tome kako prekrižene ruke ili noge mogu predstavljati obrambeni položaj to ne mora biti tako. Govor tijela puno je suptilniji i manje definiran nego li se to obično misli.
Ljudi često kažu kako moraju imati svoj osobni prostor, što je jedan važan dio neverbalne komunikacije. Veličina tog prostora kojim se okružujemo i udaljenost osoba od nas pokazuje nekoliko stvari i pod utjecajem su socijalnih normi, kulturnih očekivanja, situacije, karakteristika osobe i razine familijarnosti. Uobičajena je udaljenost između dvije osobe od pola do jednog metra. S druge strane udaljenost od veće grupe ljudi kojima govorimo je obično između tri ili četiri metra.
Pokreti očiju igraju jako važnu ulogu u neverbalnoj komunikaciji. Njihova usmjerenost, fokusiranost i treptanje su važan dio neverbalnog ponašanja. Kada ljudi sretnu ljude ili stvari koji im se sviđaju, brzina treptanja poraste, a zjenice smanje svoju veličinu. Gledanje druge osobe može pokazati raspon emocija od antipatičnosti, preko zanimanja pa sve do privlačnosti. Ljudi često koriste pokrete očima kako bi odredili govori li netko istinu odnosno je li iskren. Normalan miran kontakt očima obično se podrazumijeva kao znak da osoba koja tako gleda govori istinu i da u nju možemo imati povjerenja. Oči koje stalno skaču u stranu i ne gledaju sugovornika, s druge strane, se često prepoznaju kao jasan znak da nas netko želi prevariti ili da nam laže.
Komunikacija kroz dodir također je jedan od neverbalnih načina kako se ponašamo. I dok je dodir unutar obitelji i odrastanja nešto oko čega su se napisali mnogi znanstveni radovi, o dodiru ili ulaženju u osoban prostor druge osobe manje se priča i piše. Neki od znanstvenika koji su pisali o neverbalnom komuniciranju kroz dodir ističu kako osobe višeg statusa imaju tendenciju ulaženju u osoban prostor drugih osoba puno više i intenzivnije nego oni koji to nisu.
Razlike su i među spolovima oko količine dodira i njihovog značenja. Žene kroz dodir više dijele brigu, zabrinutost i nježnost. S druge strane muškarci dodirom žele poslati poruku nadmoći ili kontrole nad drugima.
Naš izbor boja koje nosimo na sebi, naše odjeće, frizure i drugih stvari oko nas također su jedan od neverbalnih načina komuniciranja. Istraživači psihologije boja ističu kako različite boje izazivaju različite osjećaje. Izgled neke osobe također može promijeniti naše psihološke reakcije, procjene i interpretacije. Često i sami možemo primijetiti kako donosimo brze odluke o nekome samo na osnovu toga kako izgleda. Istraživanja pokazuju kako izgled može imati značajan utjecaj na to kako nekoga vidimo, ali jednako tako i na razinu plaće koju dobiva ili mu se nudi. Zgodni i lijepo odjeveni, prema istraživanjima provedenima među američkim odvjetnicima pokazuju kako oni zarađuju u prosjeku petnaest posto više od onih drugih.
I predmeti i slike su također alati koji mogu biti iskorišteni za neverbalnu komunikaciju. Na nekom forumu na Internetu moguće je odabrati avatara koji predstavlja vas i na taj način komunicirate tko ste, odnosno kakvi ste, kao i to što volite. Ljudi često potroše puno vremena stvarajući određeni image i okružujući se različitim predmetima kojima žele poslati poruku o tome što je to njima važno.
Uniforme mogu prenositi puno informacija o osobama i poput, policajaca, vojnika ili liječnika odmah dati do znanja drugima čime se ta osoba bavi.
Neverbalna komunikacija igra važnu ulogu u tome kako prenosimo značenje i informacije drugima, ali jednako tako i kako shvaćamo ono što drugi čine oko nas. Važno je zapamtiti da u potrazi za takvim neverbalnim izrazima pratimo i sve drugo što se događa dok ta osoba komunicira. Ono što osoba kaže zajedno s njenim izrazom lica, ponašanjem, izgledom, tonom glasa može nam preciznije pojasniti što nam zapravo ta osoba želi reći.
I stoga dobro pazite što i kako govorite, te koliko je to u skladu s onime što govori vaše tijelo.
