Kad bismo mogli barem telepatijom slati naše misli i osjećaje drugima, lakše bismo se razumjeli. No često zaboravljamo da velika većina naše komunikacije nije u riječima nego u signalima i simbolima, i sva naša čula sudjeluju u njoj.
Komunikacija je proces prenošenja signala ili poruka između onog koji poruku šalje i onoga koji je prima na različite načine – pisanom riječi, neverbalnim znakovima, i onime izgovorenim. Komunikacija je također i mehanizam kako uspostavljamo odnose s drugima i mijenjamo ih.
No kada trebamo nešto objasniti drugima ili im prenijeti svoju ideju i osjećaje često ostajemo nedorečeni i šaljemo poruke koje se mogu shvatiti na različite načine.
Kako se nositi s tim izazovom?
Reci što misliš
Imaj hrabrosti reći što misliš. Budi siguran u sebe i znaj da možeš dati vrijedan doprinos razgovoru. Bilo bi dobro da svakog dana vrijeme posvetimo osvještavanju svojih mišljenja i osjećaje kako bismo ih mogli na pravi način prenijeti drugima. Mnogi od nas oklijevaju govoriti jer misle da nemaju što reći, da njihov doprinos razgovoru nije vrijedan i zbog toga se boje pričati.
Nema razloga bojati se reći što misliš. Ponekad možeš ispasti bedast, ali u mnogim slučajevima ono što kažeš može biti vrijedno nekome drugome.
Vježbaj
Za razvoj naprednih komunikacijskih vještina najvažnija je praksa. A ona počinje jednostavnim interakcijama. Komunikacijske vještine mogu se vježbati svaki dan. Vježbati naše vještine možemo s obitelji, prijateljima, u profesionalnom okruženju ali i u razgovoru s trgovcem ili blagajnicom u dućanu. Vjerujte mi, znam iz iskustva, potrebne su godine pa i desetljeća za usavršavanje novih vještina, ali svaki put kada koristite svoje komunikacijske vještine, otvarate se prilikama i budućim partnerstvima.
Pokreni one koji te slušaju
Ostvari kontakt očima. Bilo da govoriš ili slušaš, gledanje u oči osobe s kojom razgovaraš može interakciju učiniti uspješnijom. Kontakt očima izražava interes i potiče tvog partnera u razgovoru da se zainteresira za tebe.
Koristi geste. I o ne samo svoje lice ili ruke nego i cijelo tijelo. Manje geste koristi kada razgovaraš s jednom osobom ili nekoliko njih, a ako je publika veća i geste mogu biti veće i izražajnije.
Ne šalji dvojake poruke
Neka se riječi, geste, izrazi lica i ton slažu. Nezadovoljstvo u riječima i osmjeh na licu pretvaraju se u prešutno odobravanje. Ako moraš prenijeti negativnu poruku, neka riječi, izrazi lica i ton odgovaraju poruci. Govor tijela može reći mnogo više od puno riječi koje izlaze iz naših usta. Otvoreni stav s rukama opuštenim uz tijelo govori svima oko tebe da si pristupačan i spreman čuti ono što drugi žele reći. Istovremeno prekrižene ruke i pogrbljena ramena pokazuju kako nisi spreman ili nisi zainteresiran za razgovor. Često se komunikacija može zaustaviti prije nego što započne govorom tijela koji ljudima govori da ne želiš razgovarati.
Budi konstruktivan i slušaj
Kroz komuniciranje s drugima pokaži svoje konstruktivne stavove i uvjerenja. Kada pričaš s drugima budi pošten, strpljiv, optimističan, iskren, pun poštovanja i prihvaćanje drugih. Pokušaj razumjeti tuđe osjećaje i vjeruj u tuđu sposobnost.
Nauči slušati druge. Koliko je izazov učinkovito govoriti jednako je velik izazov slušati i razumjeti druge. Nemoj slušati samo kraj njihove rečenice kako bi se nadovezao na njih i ispucao svoje ideje i osjećaje.
Pričaj svojim riječima
Odaberi riječi koje razumiješ i koje inače koristiš u svom govoru. Nikada nije loše biti jednostavan u govoru ako je to moguće bila tvoja publika sastavljena od doktora znanosti ili onih koji su tek krenuli u školu. Govori jasno i ne mrmljaj. Ako primijetiš da te ljudi traže da pojasniš ono što o čemu govoriš, pokušaj to bolje, jednostavnije i preciznije reći.
Izgovaraj svoje riječi ispravno. Tvoja kompetencija u očima i ušima drugih ovisit će o tome koje riječi izgovaraš ali i način kako to činiš. Poboljšaj svoj vokabular čitajući, a ako nisi siguran što koja riječ znači pogledaj u rječnik. Koristi prave i moćne riječi. Ako nisi siguran u to što neka riječ znači nemoj ju koristiti.
Pričaj sporije
Ako pričaš brzo svi oni koji te slušaju doživjet će te kao nervoznog i nesigurnog u sebe. Uspori svoj govor kako bi bio jasan i artikuliran. Kako bi oni koji te slušaju razumjeli ono što pričaš ali i upili ili vizualizirali ono što govoriš. Koristi pauze u govoru da publici daš vrijeme da te razumije ali i sebi da oblikuješ u glavi nastavak tvoje priče.
Ne pretjeruj u usporavanju kako sugovornici ne dobiju potrebu da ti dovršavaju rečenice.
Uvježbaj svoj glas
Visok ili piskutav glas ne donosi autoritet. Ako imaš takav glas pokušaj ga smiriti i spustiti mu intonaciju. Vježbati možeš tako da pjevaš omiljene pjesme oktavu niže od stvarne melodije. Neka glas u tom spuštanju ne postane monoton i dosadan. Ne morate zvučati kao nabrijani glasovi u televizijskim reklamama koji pretjerano skakuću gore i dolje. Svaka rečenica koju pričate nije ravna crta nego uspon na brežuljak kojeg čine najvažnije riječi u rečenici, s kojeg se na kraju rečenice spustite do početne točke. Volumen glasa treba odgovarati prostoru i publici. Glasnije pričamo većem broju ljudi i u većem prostoru, a kada si sam ili s malo sugovornika.
Svaki razgovor kojeg vodiš tijekom dana prilika je za vježbu. Jednako tako i za analizu drugih. Slušaj što ti se sviđa kod drugih i što ti se čini dobrim i pokušaj to zrcaliti na sebi. Pitaj svoje sugovornika kako se činiš njima. I snimaj se i gledaj kako izgledaš drugima. I poslušaj savjete. Koristit će njima da te razumiju i tebi da ostvariš svoje ideje.
