Povežite se s nama

Hi, what are you looking for?

Profitiraj.hr

Novosti

Jednoruka ekonomija

pixabay.com

Američki predsjednik Harry Truman svojevremeno je izjavio: „Pronađite mi jednorukog ekonomskog savjetnika!“. Naime, ekonomisti oko njega stalno su se koristili sintagmom „u jednu ruku ovaj potez je dobar, ali u drugu ruku, i nije“. Drugi američki predsjednik Richard Nixon našao se u posve drugačijoj situaciji – njegovi ekonomski savjetnici bili su izrazito „jednoručni“ i po Nixonovim riječima: „Rijetko u pravu, ali zato nikada u sumnji.“

Cjelokupni ekonomski život sastoji se od balansiranja između suprotstavljenih zahtijeva i prividnih kontradikcija. Truman je bio u krivu, ambidekstrija (dvoručnost) među ekonomskim analitičarima i u poslovnoj praksi, vrlina je a ne porok. Teško je ne priznati i ignorirati ambidekstrijsku narav ekonomije, ako ništa, barem u svjetlu činjenice kako je trgovina kompromis između interesa i koristi za kupca (u jednu ruku) i prodavatelja (u drugu ruku), primjerice, pa ipak to se događa na dnevnoj bazi, i u politici, i medijima pa i u businessu. Odsustvo ambidekstrije, odnosno jednoručni poslovni modeli nazivaju se još i invalidnima. Blaža inačica, u kojoj je jedan aspekt poslovanja (jedna ruka) prenaglašena u odnosu na drugi (drugu ruku), popularno se zove modelom karikaturom (osoba ima primjerice pretjerano izražen nos, šake ili drugi dio tijela u odnosu na ostale) s tom razlikom da su karikature u novinama smiješne, a u poslu skupe. Na razini tvrtke uzroci jednoručne strategije mogu ležati u rasponu od nekompetencije menadžera do patološke prirode vodećih ljudi u organizaciji.

Što se tiče medija oni zastupaju jednostrane teorije i autore jednostavno jer su „lakše“, stanu u naslov ili zato jer su pojedini novinari osobe „ograničene“ inteligencije. Političari uz sve navedeno imaju još jedan dodatni snažan motiv za insistiranje na jednoručnoj ekonomskoj slici svijeta – lijevu ili desnu ideologiju

Jednoručni političari

U kontekstu ambidekstrije posebice je zanimljivo kako se ekonomisti odnose spram politike štednje i investicija u doba krize. Lijeva i desna politička opcija, pa čak i pojedine države i nacije, bez obzira na ideološki predznak, po tom pitanju se radikalno razlikuju te imaju posve oprečne i isključive (ne ambidekstrijske) gospodarske ciljeve. Dio ekonomista i pojedine ekonomske škole zagovaraju mjere štednje, a drugi poticanje potrošnje i investicije.

Naravno, za te razlike, i općenito odnos prema novcu, postoje duboki povijesni razlozi. Konflikt između različitih monetarnih politika djelomice leži i u činjenici da novac ima dvije suprotstavljene funkcije – novac kao skladište vrijednosti i novac kao sredstvo razmjene. Pragmatično gledajući, visinom kamatnih stopa i razinom inflacije, središnje banke u doba krize (i eksplozivnog gospodarskog rasta) mogu, ali ne uvijek, (prisjetimo se Japana) potaknuti gospodarsku aktivnost i ekonomski rast. S druge strane, ostaje dvojbeno koliko je moralno da država (u prošlosti su to činili apsolutistički vladari) „kvari“ novac, tj. da mu smanjuje vrijednost. Po čemu je u toj situaciji država bolja od lopova? U Sjedinjenim Američkim Državama i danas pod dojmom razorne deflacije tijekom velike gospodarske krize tridesetih godina dvadesetog stoljeća, Američke federalne rezerve niskim katnim stopama i poticanjem investicija nastoje oživiti gospodarstvo pogođeno krizom.

S druge strane, u Njemačkoj čije je gospodarstvo za vrijeme velike depresije bilo pogođeno hiperinflacijom, inzistira se na štednji i održanju stabilnosti nacionalne valute. Na prvi pogled se čini kako se ove dvije različite povijesno uvjetovane ekonomske politike nemaju dodirnih točaka. U jednu ruku investicije i inflatorno, a u drugu ruku štednja deflatorno ekonomsko okruženje. Što je ispravno, koji je pristup bolji kao odgovor na krizu? Iz ambidekstrijske perspektive gledano, kriza više zahtijeva i-i pristup, nego ili-ili pristup problemu.

Dvoručna gospodarska politika je teška, ali neizbježna

U krizna vremena, uostalom kao u periodima konjunkture, posve je razumno investirati u profitabilne projekte i rezati nepotrebne troškove. Uopće se ne postavlja pitanje trošiti ili ne, nego u što investirati, što su potrebe, koje su neizbježne financijske obveze, a što tek neostvarive želje. Također, periodi krize definitivno su najbolji okvir za uravnoteženje potrošnje i štednju.

Ulaganje i štednja povezani su konceptualno i funkcionalno – za sve aspekte monetarne politike postoji i vrijeme i mjesto – ekonomijom se uspješno može upravljati samo na ambidekstrijski način i s obje ruke. Imajući na umu „dvoručni“ karakter ekonomije i narav svakidašnjih poslovnih izazova, ideološke podjele na ljevicu i desnicu, u kontekstu ekonomije, čine se još više umjetnima. Državna intervencija i slobodno tržište tek su još dva takva dinamička pola koja su razvijenim ekonomijama podjednako zastupljena u praksi, a ne povod za ideološki motivirano suprotstavljanje.

Jednoručni, neznanstveni stavovi i svjetonazor su vatra na kojoj, i lijevi i desni, uvijek iznova podgrijavaju svoju ideološku juhu, koja ne može biti ozbiljan lijek ni jednom gospodarskom problemu, a posebice ne dubokoj strukturnoj gospodarskoj krizi.

Piše: Krunoslav Demirović


Pročitajte još:

Komentari

Excel je postao neizostavan alat u poslovnim okruženjima diljem svijeta zbog svoje sposobnosti organizacije, analize i prezentacije podataka u raznolikim industrijama.

Komentari

'Recite nam nešto o sebi' je pitanje koje nećete moći izbjeći ni na jednom intervjuu za posao.

Komunikacija

Konflikti su više nego samo nesporazumi, naime kod konflikata pojedinci osjećaju prijetnju sebi, te stoga ne možemo misliti kako će nestati sami od sebe.

Komentari

Viliam Prodan, uspješni poduzetnik, jedan je od naših najboljih rally vozača i višestruki rally prvak Hrvatske.

Oglasi

Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.